HOME FORUM KLUB KONTAKT
HI-FI KUĆNO KINO HOW TO VAŠ HI-FI INTERVIEW NOVOSTI PREPORUKA OGLASNIK  

Audiofil - feel the sound - M2TECH hiFace Evo - USB to S/PDIF konverter
M2TECH hiFace Evo
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: USB to S/PDIF konverter
napisao: dM
 

USB I HiFi IDU ZAJEDNO

Sasvim je izvjesno da će računala biti izvori zvuka budućnosti. I to ne samo izvori zvuka kao takvi, već HiFi predznaka, sa sasvim realnim i legitimnim pretenzijama da nadmaše performanse starih dobrih, do sada neprikosnovenih gramofona, te naravno, i „red book“ CD standarda. O tome članovi Audiofil.net foruma (i ostalih specijaliziranih foruma te tematike diljem svijeta) već naveliko raspravljaju i razmjenjuju iskustva u nedavno oformljenoj „Računala i audio“ temi, a mnogi gosti/posjetitelji portala prate te debate sa pojačanim interesom.

ULTIMATIVNI I ALTERNATIVNI PRISTUP

Kako trenutno stvari stoje po pitanju kompjuterskog audia, postoje dva pristupa, ultimativni i, dakako, onaj njemu alternativni. Prvi bazno predstavlja konfiguracija koju na svojim web stranicama preporuča tvrtka Reference Recordings, a okvirno ju čine tzv. „Silent Music Server“ i Berkeley Alpha DAC (www.referencerecordings.com/HRxSETUPS.asp). Ona omogućuje reprodukciju visokorazlučivih audio zapisa do 192 kHz/24 bit formata, uključujući i HRx zapise 176,4 kHz/24 bit u HDCD kodu iz Reference Recordings studija, koji trenutno predstavljaju ponajbolji dostupni „glazbeni software“ na tržištu. Alternativna rješenja čine pak ostala, drugačije ili možda čak bolje rečeno standardno konfigurirana računala (bilo stacionarna ili prijenosna) u kombinaciji sa nekim DAC-om.
Više je razloga zašto se audiofili češće odlučuju za potonju, alternativnu varijantu. Jedan od njih, zasigurno i najbitniji, svakako je cijena. Iako je prethodno spomenuta ultimativna kombinacija čak i u pola (ili čak i višestruko) jeftinija od nekih vrhunskih gramofonskih integracija ili integriranih CD playera (o onim separatnim da i ne govorimo), njezina je cijena, posebno za naše prilike, još uvijek poprilično visoka. Tim više kada se zna da je alternativno i višenamjensko računalo moguće „sklepati“ za osjetno manji iznos, a na tržištu je i sve veći broj vrlo pristupačnih DAC-ova koji podržavaju HD audio zapise do 192 kHz/24 bit. Doduše, u tom slučaju neće se moći dekodirati HDCD kod HRx snimki (bez Berkeley Alpha DAC-a) i slušati ih u čistoj izvornoj kvaliteti, a i u tehničkom smislu praktično je nemoguće za male novce nadmašiti performance spomenute ultimativne kombinacije (bešumni SSD diskovi, posebno vanjsko napajanje, specijalno kučište sa hlađenjem bez ventilatora, ultimativna Lynx AES16 AES/EBU zvučna kartica, te svakako izvrstan Berkeley Alpha DAC), no sonični rezultati alternacija mogu biti vrlo bliski, sa nekim formatima (poput npr. 96 kHz/24 bit) gotovo pa i istovjetni. Nadalje, broj HRx naslova koji su trenutačno dostupni previše je malen da bi ga čak i najambiciozniji audiofili prihvatili kao apsolutni format budućnosti, a glazbenu industriju da i ne spominjemo. Tvrtka Reference Recordings drži potpuni monopol nad njime, a dojam je kako ostale kuće zapravo niti nemaju ambicije da ga prihvate. Takav razvoj situacije zapravo je i očekivan kada se zna da profesionalna studijska oprema dominantno koristi 96 kHz/24 bit opremu, pa je i večina master zapisa upravo i pohranjena u toj rezoluciji. Sonična kvaliteta tih master snimki, koje su sada napokon dostupne za reprodukciju široj društvenoj zajednici, pokazala se, uz preduvjet kvalitetno snimljenog materijala (na što „a priori“ nije imun niti jedan format jer loša snimka je loša snimka, bez obzira radilo se o gramofonskoj ploči, CD-u, SACD-u, 192 kHz/24 bit FLAC ili bilo kojem drugom formatu), toliko nadmoćnom u odnosu na standardne 44,1 kHz/16 bit CD zapise, da se s pravom postavlja pitanje - da li su uopće potrebne više frekvencije uzorkovanja pri snimanju/reprodukciji? Naime, praksa je pokazala, osim 176 kHz/24 bit HRx zapisa u HDCD kodu, da sonična razlika između 96 kHz/24 bit i 192 kHz/24 bit u pravilu nije tako drastična kako bi se to možda očekivalo, te niti blizu tolika kao između 96 kHz/24 bit formata i standardnog „red book“ zapisa na CD nosaču zvuka. Rasprostranjenost sada dostupnih 96 kHz/24 bit (kao i 88,2 kHz/24 bit) zapisa to potvrđuje, te postavlja veliki upitnik na realne mogućnosti širenja, u ovome trenutku nenadmašnog ali vrlo autonomnog HRx formata, izvan, doduše kod audiofila iznimno cijenjenog no ipak ograničenog, Reference Recordings kataloga.
Razloge alternativnog pristupa može se naći i kod audiofila sa bogatim i dugogodišnje brižno sakupljanim CD kolekcijama, koji ih se sada ne žele odreći „preko noći“ i bjesomućno transferirati na memorijske računalne diskove (mnogi su se već ranije na sličan način „opekli“ sa gramofonskim pločama). Njima izvrsnu investiciju za budućnost svakako predstavljaju vrhunski playeri (poput npr. Moon 750D modela tvrtke Sim Audio ili Esoteric SA-50) koji nude pristup svojim DAC sekcijama različitim vanjskim digitalnim izvorima zvuka, pa tako i računalima, i to podržavajući visokorazlučive audio zapise. Tako će se u jednoj komponenti objediniti vrhunski player i DAC, a uz preslušavanje omiljenih naslova iz postojeće CD kolekcije, sustav se uvijek elegantno i na kvalitetan način može nadograditi računalom.
Prirodna želja audiofila za istraživanjem i međusobnim druženjem, te postupnim građenjem sustava ili pojedinih njegovih dijelova, neke se paralele mogu povući i sa npr. permanentnim održavanjem i unaprjeđivanjem „gramofonskog ansambla“ (baza, ručka, zvučnica, ožičenja, pribor, itd.) ili cijevnih amplifikacijskih kombinacija, također je jak motiv kod onih što kompletnu ovu priču ne žele odmah na početku riješiti ultimativnim pristupom. Praktična upotreba prijenosnih računala, kao u mom osobnom slučaju, kada ga želim kao HiFi izvor zvuka koristiti u kućnom sustavu, na poslu, prezentacijama i u drugim situacijama, također zagovara alternativni pristup. No, kako god bilo i iz bilo kojeg razloga odlučili se za njega, neophodan je (barem kada je u pitanju klasičan PC i HiFi reprodukcija zvuka audiofilske kvalitete putem USB sučelja) USB na S/PDIF pretvarač. I tako konačno dolazimo do predmeta našeg testa, a to je upravo jedan takav uređaj visoke klase, hiFace Evo talijanske tvrtke M2Tech.

USB na S/PDIF PRETVORBA

Zašto je zapravo neophodan USB na S/PDIF pretvarač? Srž problema leži u tome što je USB veza, odlučimo li se za nju zbog rasprostranjenosti i pristupačnosti, primarno namijenjena prijenosu podataka, čiji su zahtjevi i protokoli ipak bitno drugačiji od onih kod „čiste“ audio reprodukcije, posebno one sa frekvencijama uzorkovanja iznad standardnih 44,1 kHz. Da ne ulazimo preopširno u ovu problematiku, ponovo ćemo spomenuti, kada je digitalni audio u pitanju, nezaobilazni i za kvalitetu reprodukcije pogubni „jitter“. Naime, oscilator takta frekvencije uzorkovanja, tj. „clock“ računala, ima funkciju glavnog, odnosno „master clock“-a prema svim perifernim jedinicama, pa tako i onima povezanim na računalo putem USB sučelja. Osim što je taj „clock“ poprilično nestabilan uslijed čega je i „jitter“ poprilično velik, posebno za standarde visokovjerne reprodukcije zvuka, on najčešće niti ne dozvoljava reprodukciju zapisa sa frekvencijama uzorkovanja iznad 44,1 kHz. Da bi se „jitter“ minimizirao i sveo u definirane okvire HiFi reprodukcije, te zaobišlo navedena ograničenja, neophodno je ostavariti asinkroni prijenos (audio) podataka između računala i DAC-a putem USB veze. Na taj se način, uz odgovarajuću „software“-sku podršku (tzv. „driver“-e) i njezino konfiguriranje, „clock“ vanjskog DAC-a ili neke druge vanjske jedinice (playeri čije DAC-ove mogu koristiti i drugi digitalni izvori zvuka putem digitalnih ulaza ili eksterni „clock“ uređaji kao što je npr. Esoteric G-03X), nameće računalu i kontroliraju njegov rad. Kod u uvodu spomenutog ultimativnog pristupa tu funkciju preuzima zvučna kartica, tako da se korisnik u tom slučaju ne susreće izravno sa ovim problemom. Mnogi vanjski DAC-ovi danas već nude integrirano i USB sučelje, ali njihove tehničke specifikacije u pravilu ne podržavaju asinkroni prijenos, a ako ga kojim slučajem i podržavaju (za njih se ne može reći da su cijenom pristupačni), onda ne prihvaćaju sve formate visokorazlučivih audio zapisa. Upravo zbog toga se može kroz recenzije takvih DAC-ova zamjetiti inferiornost USB sučelja u odnosu na ostala digitalna sučelja, posebno AES/EBU i S/PDIF.
Iz tih razloga, kada je u pitanju korištenje USB sučelja za potrebe HiFi reprodukcije, na scenu stupaju USB na S/PDIF pretvarači, pa tako i hiFace Evo. On osigurava asinkroni prijenos (audio) podataka iz računala nametnuvši mu u toj komunikaciji vlastiti, neusporedivo precizniji „clock“, koji uz to podržava sve standardne frekvencije uzorkovanja po bazama od 44,1 kHz (88,2 kHz, 176,4 kHz) i 48 kHz (96 kHz, 192 kHz) do maksimalnih 176,4 kHz i 192 kHz, kao i rezoluciju do 24 bita. Dakle, u potpunosti je spreman isporučiti u DAC i visokorazlučive (HD) audio zapise pohranjene na računalu. Za to su zadužena dva (jedan za multiplicirane frekvencije baze 44,1 kHz – 88,2 kHz i 176,4 kHz, a drugi za multiplicirane frekvencije baze 48 kHz – 96 kHz i 192 kHz) vrlo precizna kvarcna osilatora najvišeg nivoa stabilnosti sa vrlo niskim faznim šumom koji je, inače, jedan od glavnih uzročnika „jitter“-a. Dodatnu stabilnost i visoke performanse ovog sklopa osiguravaju posvećena regulacija „shunt“ napona, te vrhunski S/PDIF predajnik tvrtke Burr-Brown. Oni koji eventualno žele hiFace Evo unaprijediti putem nekog vanjskog „master-clock“-a ekstremne preciznosti, mogu to učiniti putem raspoloživog „EXT CLOCK IN“ ulaza BNC tipa.

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Osim ulaza za eksterni „clock“, tu su još USB ulaz 2.0 standarda (tip B), optički TosLink i ST ulazi, te „pinski“ ulaz (pin je + pol) za DC napajanje (7-11 V, max. 15 V; 1 A). Tri led diodice pojedinačno signaliziraju aktivnost napajačkog, USB i „clock“ ulaza, što se pokazalo korisnim. Zanimljivo je da se hiFace Evo isporučuje bez napajanja, tj. bez AC/DC adaptera. Ima to svoje negativne, ali i pozitivne strane. Negativno je svakako to što će se korisnik, za početak, morati sam snaći glede nabavke odgovarajućeg napajanja, dok je s pozitivne strane, uz već startnu prednost nad USB na S/PDIF pretvaračima koji nemaju vlastiti napajanja i napajaju se putem „onečišćenog“ USB sučelja (kao npr. Musiland Monitor 01 USD ili početni hiFace model tvrtke M2Tech), posebno DIY orjentiranima, ostavljeno široko polje mogućnosti unaprijeđenja napajačkog sklopa, koji ima golemi utjecaj na performanse uređaja, o čemu se po različitim forumima naveliko raspravlja. Znakovito je i to da se uključeni u te rasprave koncenzusno slažu da takva rješenja, bilo baterijska ili aktivna, neupitno, značajno, pa čak i dramatično unaprijeđuju soničnu kvalitetu hiFace Evo-a.
Svi navedeni ulazi nalaze se s jedne strane (prednje prema proizvođaću, stražnje ako Vi tako želite, ili čak bočne; ovisno o kutu gledanja, tj. načinu kako je uređaj postavljen na podlogu) omalenog i diskretno stiliziranog aluminijskog kućišta, dimenzija 105 x 46 x 104 mm (Š x V x D) i mase 380 grama, dok su na suprotnoj smješteni digitalni linijski izlazi, i to balansirani AES/EBU (uz opcije odabira između profesionalnog i korisničkog moda?), dva koaksijalna S/PDIF u RCA i BNC izvedbi, te I2S sa RJ-45 sučeljem. Svi izlazi, osim I2S, galvanski su izolirani, što je iznimno bitno da bi se spriječile bilo kakve nepoželjne interferencije. Ovaj su proizvod, nakon detaljne analize sličnih modela na tržištu čijim zvučnim performansama i tehničkim mogućnostima nisu bili zadovoljni, osmislili Pierre Bolduc, legendarni glavni urednik talijanksog časopisa Audiophile Sound i Marco Manuta, danas glavni čovjek tvrtke M2Tech za tehnička pitanja. Ideja vodilja bila im je omogučiti računalu da postane HiFi izvor zvuka putem USB sučelja. U cijeloj priči nije zanemarivo, posebno u današnje doba, da se proizvodnja odvija kod naših prekomorskih susjeda, u Italiji.

POVEZIVANJE I PODEŠAVANJE

Nakon što se izvrše sve neophodne konekcije, a u mom sustavu to je značilo povezivanje laptopa HP Compaq 6710b USB kabelom Kimber Kable (B BUS) na hiFace Evo te kasnije digitalnim S/PDIF interkonektom Sumic Audio Black Hole 27-D sa eksternim ulazom u DAC Accuphase DP-78 SACD/CD playera koji podržava zapise do 96 kHz/24 bit formata putem S/PDIF veze, kao i priključenje uređaja na mrežu „najobičnijim“ AC/DC adapterom (DC 12 V, 1A), potrebno je odraditi „software“-ski dio posla. Prvi korak je odabir adekvatnog upravljačkog programa („driver“-a), ovisno koristite li PC sa Windows XP/2003 ili Windows 7/Vista, odnosno Mac i neki od njegovih operativnih sustava. Proizvođać uskoro najavljuje i „driver“ za Linux. Raspoloživi „driver“-i dostupni su (i besplatni) putem službene web stranice tvrtke (www.m2tech.biz), a na njoj će biti objavljene i sve eventualne dopune ili novije verzije. Kako moj laptop koristi Windows XP operativni sustav, brzo i jednostavno sam instalirao za njega namjenski „driver“. Slijedi drugi važan korak, a to je konfiguriranje računala za rad sa hiFace Evo. Kod PC-a sa Windows XP operativnim sustavom kakav je moj, za maksimalne performanse savjetuje se odabir „Kernel Streaming“ moda (za Windows 7/Vista preporuka je „WASAPI“ mod), koji putem posebno razvijenog, u prethodnom koraku odabranome „drvier“-u tvrtke, osigurava izravnu komunikaciju PC-a i periferne jedinice putem USB sučelja (u ovome slučaju to je hiFace Evo) a time i nativni transfer audio zapisa do 192 kHz/24 bit formata, u potpunosti zaobilazeći za ovu namjenu problematični i neadekvatni „Kernel Mixer“ način rada Windows-a. I završni treći korak, pod uvjetom da na računalu već imate instaliran neki od kompatibilnih programa za reprodukciju na tvrdim diskovima pohranjenih audio zapisa, je konfiguriranje tog playera za rad u „Kernel Streaming“ modu. Osobno koristim i zadovoljan sam (besplatnim) Foobar2000 playerom, a za njegovo konfiguriranje u ovoj aplikaciji nužno ga je nadograditi malim „DLL file“-om (adekvatnim programom), koji je također (besplatno) dostupan putem Interneta.
Iako se hiFace Evo ispručuje bez korisničkih uputa, one su u elektroničkom obliku dostupne na službenim web stranicama tvrtke (www.m2tech.biz/public/pdf/hiFace%20Evo%20user%20manual%201-0.pdf), pa se po potrebi mogu i odprintati. Možda se to nekima neće svidjeti, ali ipak ih, na kraju moram pohvaliti. Naime, upute su toliko kratke, jasne i učinkovite, da sam čak i ja, koji nisam nešto posebno vičan instaliranju, programiranju i svim ostalim radnjama na računalu, osim njegovog korištenja kao takvoga, iz prvoga pokušaju i vrlo brzo uspio sve podesiti tako da besprijekorno funkcionira. Pri tome sam uvidio i još jednu od prednosti (uz manje troškove, transportnu ambalažu, ekološke razloge, itd.) elektroničkih uputa u PDF-u, a to je izravan pristup putem navedenih „link“-ova svim potrebnim programima. Na kraju ovoga dijela samo još jedna mala napomena svima koji kao i ja koriste Windows XP – uvijek spajajte hiFace Evo na isto USB sučelje računala jer ga u tom operativnom sustavu prepoznaje i podržava samo onaj ulaz na kojemu je inicijalno konfiguriran.



ZAPISI STANDARDNE CD RAZLUČIVOSTI (SD)

I tako je hiFace Evo napokon bio spreman za testiranje. Najprije sam kombinaciju PC & hiFace Evo kao izvor zvuka usporedio sa svojim Accuphase DP-78 SACD/CD playerom. U početku slušnoga testa ideja je bila usporedba standardnih CD zapisa (44,1 kHz/16 bit) sa diskova putem Accuphase-a sa istim tim materijalima (i u istom formatu) „rippanim“ ili „download“-iranim na (eksterni) HDD računala (Apacer AC202 HDD 500 GB) te putem hiFace Evo sprovedenim u DAC tog istog Accuphase-a. Korišteni su Mozart – Requiem (Telarc CD-80410), Strauss – Die Fledermaus (Deutsche Grammophon 457 765-2) i Mahler – Symhony No.2 (Deutsche Grammophon 474 380-2). Tu se DP-78 još jednom potvrdio kao vrhunski player (i transportni mehanizam). Naime, njegova reprodukcija ponudila je finu i filigransku nijansu realističnosti, kao i onu najfiniju završnu patinu instrumenata koja precizno definira njihovu boju i timbar. Zrak između izvođaća uvijek je bio organski ispunjen, pokazujući da to nisu samo „obične rupe“ i međuprostori na pozornici, već da oni itekako u sebi nose informaciju o prostoru i atmosferi u kojoj se izvedba snimala. Reverberacija je također bila trunčice jasnija i potpunija, dodatno podupirući prethodno spomenuta zapažanja. Te suptilne razlike nisu bile niti približno tako drastične, no ipak dovoljne da ih se nakon dužeg i kritičnijeg naizmjeničnog (A-B-A-B-A...) preslušavanja detektira. Što bi snimka i sustav bili kvalitetniji, prvenstveno CD player, a Accuphase DP-78 pripada kategoriji referentnih, to bi i one bile prezentnije. Analogno tome, CD playeri i sustavi nižega ranga nisu ispoljavali takve kvalitete, dapače, u pravilu su bili inferiorniji. U ovom je sučeljavanju kompjuterski „set-up“ ponekad znao zazvučati mrvicu „hladnije“ i „grublje“, što je također još jedan veliki kompliment vrhunskom Accuphase DP-78 playeru. Generalno sagledavajući slušne dojmove ovoga dijela testa, iako bih definitivno podigao „palac gore“ za Accuphase, te su razlike toliko mikronske da bi oba izvora svrstao unutar istog kvalitativnog razreda. Kroz kasnija testiranja potvrdilo se da se vrhunski, ali i vrlo skupi playeri, (još uvijek) mogu nositi sa ovakvim kompjuterskim kombinacijama kada je u pitanju reprodukcija standardnih zapisa CD kvalitete, dok sa onim visokorazlučivim polako ali sigurno gube bitku.


VISOKORAZLUČIVI (HD) AUDIO ZAPISI

Sa SACD zapisima Accuphase je reprodukciju podigao za još jednu stepenicu više. Naknadno se pokazalo da se to može uspoređivati i da je u razini kvalitete reprodukcije master zapisa istoga djela u 88,2 kHz/24 bit formatu, uz uvijet da se radi o izvornim SACD snimkama a ne onim masteriziranim iz digitalnog master zapisa. Kao izvrstan materijal za testiranje u ovome dijelu pokazala se Handel – Messiah na Linn Records etiketi, dostupna na vrhunski snimljenim 180-gramskim vinilima (referentne ploče kada su u pitanju snimke oratorijske glazbe), CD-u, SACD-u (iz master DSD zapisa), kao i 44,1 kHz/16 bit CD kvalitete, te 88,2 kHz/24 bit studijskim master „file“-ovima za „download“. Osim izvrsnih snimki, ova izvedba ima i visoku umjetničku vrijednost, što je vrlo raritetna pojava. Naime, dobila je prestižnu „Classic FM Gramophone Awards 2007“ nagradu renomiranog i vjerojatno najcjenjenijeg specijaliziranog časopisa Gramophone za najbolji vokalni barokni album godine. I zaista se Accuphase istinski uspješno borio i odolijevao naletima visokorazlučivih audio formata, ali ipak, kada bi se u njegovoj ladici našao „običan“ CD, nije imao šanse protiv kvalitetnih master snimki 88,2 kHz/24 bit i 96 kHz/24 bit formata. Onaj već prethodno spomenuti zrak oko izvođaća sada je postao gotovo stvaran, opipljiv u prostoru, kao i holografija zvučne slike, koja je poprimila još jasnije i uvjerljivije konture u sve tri dimenzije, u cijelosti izbacivši zvučnike iz projekcije. Dinamika se pokazala potpuno nesputanom i do sada najbližom, inače nedostižnoj živoj izvedbi. Kasnije sam svoj kompjuterski „set-up“ imao prilike isprobati u više različitih sustava, od onih početnih pa do pravih „high-end“ sustava, te kada bih trebao u samo tri riječi opisati superiornost tih master zapisa 88,2 kHz/24 bit i 96 kHz/24 bit formata, onda bi to bile: zrak, prostornost i dinamika. Naravno, pojavili su se tu i još neki detalji, sada još izražajnije dočaravajući organski povezane glazbenu i prostornu strukturu, još bolja i vjernija rezolucija, reverb („decay“), prirodnost timbra, prezens, itd. Jednostavno, ovakve master snimke pokazale su se superiorne standardnim CD pločama, neovisno o cjenovnom razredu playera s kojih su reproducirane prilikom usporedbe, dajući računalima potpuni legitimitet ravnopravnog HiFi izvora zvuka, ne samo budućnosti, već sadašnjosti. Svakako su te razlike jače izražene naspram playera početnih kategorija, a ne zaboravimo (još jednom) da ovdje spomenuti Accuphase DP-78 pripada referentnom razredu integriranih CD playera (kako zvučnom tako i cjenovnom), pa su one, iako primjetne, bile ipak izražene u ponešto manjoj mjeri.
Da bi isprobao reprodukciju zapisa iznad 96 kHz/24 bit formata, dakle 176,4 kHz/24 bit i 192 kHz/24 bit, putem hiFace Evo, kombinirao sam ga i sa drugim eksternim DAC-ovima (S/PDIF ulaz Accuphase DAC-a podržava maksimalno 96 kHz/24 bit format), uključujući i referentni Berkeley Alpha DAC. hiFace Evo pokazao se kompatibilnim sa svima njima, a kada je bio priključen na Berkeley, uredno mu je proslijeđivao i HDCD subkod, neophodan za potpuno oslobađanje potencijala HRx snimki. I doista su se te snimke, posebno u takvoj konfiguraciji sa HDCD dekodiranjem, pokazale danas ponajboljim komercijalno dostupnim audio zapisima. Njihova razina realističnosti i prirodnosti po svim parametrima kvalitetne HiFi reprodukcije, najbliža je živoj izvedbi. Zatvorite li oči sjedeći u svojoj ugodnoj fotelji i slušajući npr. Rachmaninoff - Symphonic dances HRx naslov (Reference Recordings HR-96 HRx), uvjerljivo će Vas transferirati u koncertnu dvoranu i ugodno „zavarati“ kao niti jedan format prije (naravno, uz audio sustav adekvatnih kvaliteta). Tolika količina neposrednosti i nesputanosti do sada jednostavno nije bila dostupna. Kada bi ranije u tom kontekstu opisivao kvalitetne uređaje/snimke komentirao bih vlastiti doživljaj na način kao da je nestala neka svojevrsna nevidljiva koprena između slušatelja i izvođaća, tj. reproduciranog materijala, no sada bih se čak usudio reći da je dojam kao da su iščezli zvučnici, cijeli sustav i sve ostale fizičke prepreke između slušatelja i glazbe. Nakon tog iskustva u reprodukciji glazbe, ništa više nije kao prije! Šteta je, ono što sam već spomenuo na početku, (pre)malen broj HRx naslova i neperspektivna budućnost tog formata u smislu šireg prihvaćanja. Povijest audio (i video) formata već je (pre)bogata takvim primjerima.
Isprobao sam i nekolioko zapisa 192 kHz/24 bit zapisa. Oni kvalitetniji (kao npr. Stravinsky – L'histoire Du Soldat i ostalih naslova iz provjerene High Definition Tape Transfers – HDTT produkcije ili naslova iz Norveške kuće 2L) pokazali su svoje određene prednosti po pitanju dinamike (na mikro i makro planu), rezolucije, kao i sveukupne organske vjerodostojnosti, ali to ni približno nisu bile razlike kao između 96 kHz/24 bit ili 88,2 kHz/24 bit zapisa i standardnih CD ploča. Tu se radi o suptilnim razlikama, komparativno gledajući, otprilike kao između Accuphase DP-78 playera i standardnih CD zapisa (44,1 kHz/16 bit) „rippanih“ ili „download“-nih na HDD računala te potom putem hiFace Evo sprovedenih u DAC Accuphase-a s početka slušnog dijela ove recenzije. Izbor 192 kHz/24 bit „file“-ova također nije tako velik kao onih 96 kHz/24 bit ili 88,2 kHz/24 bit, što je i razumljivo s obzirom na aktualne uvodno spomenute studijske standarde. Osim toga, velika je ponuda nekvalitetno snimljenih 192 kHz/24 bit audio materijala, pa se s pravom postavlja i pitanje pouzdanosti njihovih izvora. Naime, danas nije nikakav problem npr. MP3 audio zapise konvertirati u 192 kHz/24 bit ili bilo koji drugi format, te ih nuditi putem Internet-a, obmanjujući korisnike ili još gore kupce. No to je već tema za neku drugu priliku. U svakom slučaju preporučam nabavku visokorazlučivih audio zapisa samo iz vjerodostojnih izvora.


ULTIMATIVNO vs. ALTERNATIVNO

Ukazala mi se i prilika direktne usporedbe moje kompjuterske audio konfiguracije (HP Compaq 6710b laptop & hiFace Evo) priključene na Berkeley Alpha DAC sa ultimativnom konfiguracijom opisanom na početku teksta. Moram priznati da sam očekivao neupitnu i uvjerljivu pobjedu ultimativne kombinacije, no nakon ovoga dijela testiranja ostao sam ugodno iznenađen. Naime, alternativna kombinacija predvođena hiFace Evo-m, konstantno je „puhala za vrat“ i bila kompetitivna ultimativnoj. I to sa HRx materijalima, po kojima je ova potonja i konfigurirana. Ponovo se radilo o onim mikronskim i najfinijim distinkcijama, koje doduše neće promaći iskusnom i istreniranom audiofilskom uhu, te koje će ukazati na razliku između izvrsnog i vrhunskog izvora. A to se u HiFi-u plaća, i to po eksponencijalnoj formuli. Jednaki zaključak potkrijepila su, nakon višestrukog A-B-A-B-A... uspoređivanja, uz moju malenkost, još tri para iskusnih i provjerenih audiofilskih ušiju. To je ogromno priznanje i saznanje za testirani hiFace Evo, koji tako na pristupačan način omogućuje ulazak računala u HiFi vode, kao i potvrda više nego uspješno realizirane ideje koja stoji iza tog uređaja.
Na kraju sam usporedio hiFace Evo i sa još nekim popularnim USB na S/PDIF pretvaračima. Bili su to Musiland Monitor 01 USD i početni hiFace (bez Evo) model tvrtke M2Tech. hiFace Evo je u toj konkurenciji ispoljio svu svoju zvučnu, ali i tehničku superiornost. Iako je skuplji od oba svoja konkurenta u ovome slučaju, tražena cijena u potpunosti je i višestruko opravdana kvalitetom zvučnih performansi po apsolutno svim parametrima HiFi reprodukcije zvuka. Zapravo, kada se malo bolje pogleda današnje divljanje cijena, naročito u high-end segmentu, onda hiFace Evo istinski zaslužuje, već poprilično izlizanu i kompromitiranu, „best-buy“ etiketu.
I još jedno malo, ali iznimno važno zapažanje. hiFace Evo se prije svakog ozbiljnijeg slušanja mora dobro „zagrijati“. Zapravo, preporučam da mu se uopće niti ne prekida dovod električne energije. S obzirom na doista zanemarivu potrošnju, te opće poznatu osjetljivost digitalije po tom pitanju, to nebi trebalo biti problem, već audiofilsko pravilo. Također treba biti spreman i na inicijalni period usviravanja od cca. 200 sati, koji je itekako primjetan.
Pri kraju pisanja recenzije stiglo mi je i specijalno, za hiFace Evo konstruirano napajanje (by Gašo). Samo ću kratko kazati da su njegovi benefiti i sonična unaprijeđenja neupitni. Ali o tome nekom drugom zgodom ...


HiFi ULAZNICA ZA RAČUNALA

Ova recenzija na svojem završetku iznjedrila je, osim naravno testa samog hiFace Evo uređaja, i neke vrlo zanimljive i važne zaključke. Jedan od njih je svakako i potvrda važnosti izvora zvuka u lancu audio sustava. Koliko god je točno da je lanac jak koliko i njegova najslabija karika, toliko je jasna i neupitna važnost izvora zvuka u audio sustavu. Ukoliko je on limitirajući čimbenik, onda ni najbolji mogući (ostatak) audio sustava ne može, neće, i u konačnici nesmije, to ispraviti. Niti vrhunski izvor uz neadekvatan preostali dio sustava definitivno neće ispoljiti svoj puni potencijal. No njegova je važnost i svojevrsni prioritet, kao i nadasve limitiranost formata audio zapisa, komercijalnom dostupnošću visokorazlučivih audio zapisa, postala drastično izražena.
Možda i najvažniji (novi) zaključak je da su računala HiFi izvori zvuka budućnosti. Od kako su visokorazlučivi audio zapisi i master snimke u nativnom formatu dostupne, te se adekvatnom programskom podrškom mogu reproducirati u izvornoj, neoskrvljenoj formi, računala su pokucala na vrata audiofila. Oni otvorenih pogleda to su znali prepoznati i sada im je računalo ravnopravni, ako ne čak i primarni izvor zvuka. I tu svoju ulogu i funkciju dobiva hiFace Evo. Ukoliko već posjedujete računalo i nekakav DAC, onda on trenutno predstavlja najkvalitetniju, najjednostavniju i najpristupačniju ulaznicu u svijet kompjuterskog audia. A onda povratka više nema ...

 


 



info
M2Tech hiFace Evo
Cijena: cca. 380 Eura
Info: www.m2tech.biz

NAPOMENA
Od veljače 2011 M2TECH je dobio zastupnika u hrvatskoj. Riječ je o Planet Audiu

Osnovne tehničke specifikacije:
Frekvencije uzorkovanja (kHz): 44.1, 48, 88.2, 96, 176.4, 192
Rezolucija (bit): 16 do 24
Ulazi: USB 2.0 (tip B), napajanje, master clock
Izlazi: S/PDIF x2 (RCA i BNC), AES/EBU (XLR), optički x2 (TosLink i ST), I2S (RJ-45)
Napon napajanja: DC 7 – 11 V (max. DC 15 V)
Potrošnja struje: 140 mA (u mirovanju, bez izlaznih konekcija)
Ulazni napon za master clock (Vpp): 3 do 3.6
Frekvencije master clocka (MHz): 10 do 25
Ulazna impedancija za master clock: 75 Ohma
S/PDIF izlazni napon: 0.5 Vpp +/-0.1V / 75 Ohma
AES/EBU izlazni napon: 2 Vpp +/-0.2 V / 110 Ohma
I2S izlazni napon: LVCMOS (3.3 V) sa 25 mA strujne sposobnosti po pojedinoj liniji
Minimalne specifikacije računala: 1.3 GHz CPU clock, 1 GB RAM, 2.0 USB sučelje
Dimenzije uređaja (uključujući konektore): 105 x 46 x 142 mm (Š x V x D)
Masa uređaja: 380 grama
ocjena
Perfomanse:


Cijena / kvaliteta:


Ocjena:


protiv
Ništa posebno


ZADNJIH 10 ČLANAKA


NOVO U FORUMU

 Forum: Audiofil.net Klub
  Klub_25.10.2014 Mark Levins&...

 Forum: Retro Audio
  REKONSTRUKCIJA - HI-FI POJAČ...

 Forum: Vinyl
  Koje LP-e slušate?

 Forum: CD i ostali mediji
  JAZZ KLUB

 Forum: CD i ostali mediji
  KLASIKA

 Forum: High-End
  ATC-Acoustic Transducer Comp...

 Forum: Audiofil.net Klub
  Klub_27.09. Yamaha DALI VdH

 Forum: HIFI komponente ...
  Pojačalo za Jana Walk

 Forum: Uradi sam
  2 way samogradnja


NOVI ČLANOVI FORUMA

 bbrankov
 mcnaget
 Mitsuoka
 tommmyyy
 dummy
 Nanomorph
 gundevaj