Hi-Fi

pretraga  


Dynaudio tour Skanderborg, 29.-31.08.2006 - Audiofil - feel the sound - Reportaža

Dynaudio tour Skanderborg, 29.-31.08.2006

Eto, dogodilo se i to...!

Veliki, uvijek samouvjereni i pomalo arogantni Dynaudio otvorio je (ili točnije: odškrinuo, kako će se pokazati) svoja vrata za malu, ali odabranu četu momaka iz Hrvatske, koji su - zahvaljujući Dynaudio zastupniku za Hrvatsku, AudioCinema Art-u imali čast i priliku zaviriti s druge strane „Danes don't lie“ slogana.

Tvrtka
Mnoga poznata imena iz svijeta HiFi zvučnika za sebe tvrde da su proizvođači zvučničkih kutija i obično se takva proizvodnja temelji na dobavljanje dijelova od drugih proizvođača, kreiranju kutija, skretnice, te ugađanju zvuka. Međutim, napraviti HiFi i pogotovo high-end zvučnik iz temelja i u svojoj kući - e to je već jedna sasvim druga priča, ona koju zna ispričati samo nekoliko brandova u cijelom svijetu, od kojih je Dynaudio svakako najpoznatija i najlegendarnija.

Dynaudio su sada već davne 1976. u Skanderborgu osnovala tri partnera, od kojih je danas aktivan još samo g-din Wilfreid Ehrenholz, koji je - kako nas uvjeravaju naši domaćini – zapravo i 100%-tni vlasnik cijelog Dynaudia danas, dok su ostala dvojica u međuvremenu umirovljeni.
Skanderborg je od početka bio i ostao središte u kojemu se nalazi proizvodnja, tehnička administracija te istraživanje i razvoj (R&D), dok je marketinška centrala, glavna uprava i veći dio skladišta gotovih proizvoda u Hamburgu, Njemačka, koji je od glavne tvornice udaljen čitavih 350Km.

Osim najstarijeg pogona, jedinice za proizvodnju kućnog High-enda, u sklopu tvrtke djeluju još dva odjeljka: Dynaudio Acoustics je tvrtka-kćer koja se bavi proizvodnjom isključivo profesionalnih studijskih monitora, a Mobile Fidelity izradom kvalitetnih ozvučenja za automobile. Unatrag nekoliko godina njihove su jedinice ugrađivane u najprestižnijim modelima Volvo (C70 je prvi dobio Dynaudio ozvučenje), a od prošle godine i veliki Volkswagen koncern ugrađuje Dynaudio jedinice u svojim automoblima (za sada uglavnom VW Passat).

Na samom početku poslovanja tvrtka se – kao i mnogi drugi - bavila izrađivanjem zvučničkih kutija upotrebom dijelova od različitih dobavljača, no vrlo brzo se shvatilo da je jedini put kvalitetnog proizvoda s kojim će biti zadovoljni i najzahtjevniji, onaj koji se temelji na proizvodnji po vlastitim zadanim kriterijima, specifikacijama i proizvodnoj toleranciji. Ubrzo su se upustili u proizvodnju vlastitih zvučničkih jedinica te ubrzo postali jedan od nekoliko najpoznatiji brandova na tom području.

Proces stvaranja novog Dynaudio proizvoda od prvih je dana bio i ostao mješavina umjetnosti i napredne znanosti i tehnologije, s upotrebom najsuvremenije opreme za rutinsko mjerenje rezonance kutija, primjene suvremenih strojeva za obradu drveta i metala, te ekstenzivno slušanje i evaluacija zvuka koji se opetovano ugađa do perfekcije.

Pogoni
Kako rekoh, sve važne tvornice nalaze se u Danskoj, razasute u krugu od 30-tak kilometara, od onih za izradu kutija, pa do najsitnijih detalja za koje obićno nismo svjesni dok ne počnemo graditi. Na koncu, iz svih tvornica i skladišta, dijelovi se sljevaju u središnji pogon u Skanderborgu, gdje se montira i testira svaki proizvod za kućnu, profesionalnu i auto- akustiku. U sklopu tog pogona nalazi se i istraživački dio, koji nije dostupan javnosti.

Za proizvodnju kabineta i razne „drvenarije“ brinu se čak tri bivše tvornice najmeštaja iz Uhrhoja, selu pored pored Veilea, relativno malenog gradića u kojemu je prema riječima naših domaćina čak dvadesetak takvih tvornica. Njih tri u potpunom su vlasništvu Dynaudia, te izrađuju kabinete zvučnika. Mjesto je inače okruženo šumom i ljudi su se oduvijek bavilo stolarsko-obrtničkim poslovima i proizvodnjom, što je dakako iskorišteno i od strane novih vlasnika. Mi smo obišli najstariji pogon koji već 20 godina radi isključivo Dynaudio kabinete

Teško je povjerovati da će iz ovih bezličnih dasaka, MDF-a i raznoraznih komada furnira na koncu ispasti neki od najskupljih, ali estetski neponovljivih zvučničkih skulptura s avangardnim dizajnom, koji dance čini trajno prepoznatljivima diljem svijeta.




Odmah na početku, u oči upada nevjerojatna urednost i čistoća tvornice, i unatoč brojnim nezdravim procesima koji uključuju hlapljenje otrovnih plinova, lakova, piljevine, fine prašine i tko zna čega još, nema se dojam zatvorenog prostora.




Kako su nam domaćini objasnili, Danska primjenjuje nevjerojatno rigorozne zaštitno okolišne propise koji su stroži nego oni koji vrijede za ostatak EU. Svaki je stroj pod negativnim tlačnim aspiratorom koji ne dozvoljava da išta ode bez kontrole



Iako sve počinje s nezaobilaznom CNC i sličnim strojevima...





...nema ništa dok stvar ne preuzme u svoje ruke majstor-Sjǿberg ili tako nekako (majstor-Štef, što bi rekli). Jedino što ovi izgleda ne „rade“ na gemišt – ali nismo im uspjeli skužiti „gorivo“. Negdje smo primjetili hrpu boca Coca-Cole, no nismo provjerili kaj se zapravo nalazi unutra.


Naš domaćin, sjajni i energični g-din Hagemann, iako elektroinženjer po struci, manager po poziciji, šef marketinške grupe za eksport po vokaciji, ...itd, itd, jako dobro se razumije i u drvodjelstvo, odnosno furnirologiju. Na slici nam objašnjava prednosti danskog furnira u odnosu na „omražene“ dalekoistočne egzotike.


Sve kutije, osim najvećih gabarita, rade se iz jednog komada MDF-a; besprijekorna preciznost demonstrirana nam je na primjeru Contour S1.4 :







Cijeli komad MDF-a reže se pod kutem od 45 stupnjeva tako, da se odreže cijela debljina osim furnira, koji kako se vidi, privremeno „drži“ cijelu strukturu koja se kasnije dodatno ojača selotejp trakom. Na taj način postiže se da rubovi zvučnih kutija nemaju nigdje sastave, osim na jednoj stranici, obično onoj koja je pri dnu.

Velike kutije, tipa S5.4 ili C2 i C4, rade se iz dva komada, koji se spajaju po dijagonal, s tom razlikom da je tamo udio ručnih radova neusporedivo veći (što s obzirom na konačnu cijenu i nije iznenađujuće). Općenito uzevši, što je skuplja serija u pitanju, to je kvaliteta izrade na razini ručnoga rada, dok su niže serije (Audience i Focus) u dobroj mjeri automatizirane i rade se na traci.

C1...







C2 i C4...?

Završna obrada i lakiranje...









...i eto rosewood varijante koja se očito najviše traži





Kontrola estetike i kvalitete je zaista rigorozna, u što smo se uvjerili gotovo na svakom koraku.




Proizvodanja zvučničkih jedinica

Relativno je slabo poznato da je Dynaudio prva tvrtka koja je počela primjenjivati sintetske materijale poput polipropilena (PP) kao membranu od koje se izrađuju niskotonske jedinice. Od prvih koraka, temeljem dugogodišnjeg iskustva i brojnih pokusa, danas se koristi MSP inačica (Magnezijum-Silikat-Polimer), koji je kao materijal još lakši i rigidniji od čistog PP-a. Svi dijelovi za drivere rade se u središnjem pogonu, osim nekih sitnica, poput vijaka, košarica i sl, koje dolaze gotove od dobavljača.

Nakon što se izrade membrane, iste se tretiraju toplinski u vakumskoj komori, a kako bi se mogle lijepiti, jer inače se ljepilo prije tretiranja ne hvata za materijal



„Pečenje“ i ljepljenje MSP-a



Precizno umetanje membrane niskotonske jedinice postiže se ni manje ni više nego klavirskom žicom debljine od 0,5mm, točno onoliko koliko iznosi i procjep za zavojnicu između magneta. Radi se isključivo ručno, i bilo je sjajno gledati kako to radnica radi: oko centralne kalote MSP postoji 6 vrlo diskretnih rupica, u kojoj se točnim redosljedom, u obliku dva trokuta uvode žice. Postupak, točnije redosljed, nalikuje crtanju šestokrake (Davidove) zvijezde „bez podizanja vrha olovke“ . Prvo se fiksira jedan trokut, a zatim i suprotni. Nakon fiksiranja, slijedi ljepljenje donjeg dijela membrane, uz neizostavno obavezno začepljenje spomenutih rupica ljepilom, što se na kraju obavezno kontrolira.

Žica se jedva primjećuje na slici, ali je tu, i membrana je na svom idealnom mjestu između procjepa na magnetu...




Motori zvučničkih jedinica također se izrađuju do najmanje sitnice u istom pogonu. Poznati hexacoil princip namatanja zavojnice patent je koji je Dynaudio preuzeo od druge HiFi legende iz susjedstva – Ortofona, a čije su prednosti u odnosu na standardnu zavojnicu bolje hlađenje i manja masa, a time i veća dinamička izdržljivost.

Sve Dynaudio zavojnice izrađene su od aluminjske žice, koje prema riječima Roberta Hagemana ima bolja svojstva od uobičajeno korištenog bakra, makar bio i najviše čistoće. Ideja se sastoji u tome da je bakar unatoč nominalno boljoj provodljivosti, na višim temperaturama naglo mijenja svoja dobra svojstva, povećava impendaciju a time i gubitak učinkovitosti uslijed zagrijavanja. Aluminij iako slabiji provodnik na običnoj temperaturi, bolje se ponaša u ekstremima, posjeduje prirodno bolju disipaciju i manju masu, što ga već 20 g. za Dynaudio čini preferiranim materijalom.

Pogađate, i u ovom kritičnom proizvodnom procesu ne vjeruje se u potpunosti dobavljačima osnovnih dijelova, te se po ulasku svih materijala u tvornicu odmah sve i po tko zna koji put ponovno mjeri i provjerava. Čak i debljina žice koja je tek pristigla...




Zavojnice/motori izrađuju se poluautomatizirano oko prstena koji je najčešće od aluminija, ali također i od patentiranog materijala Kaptona, ovisno o namjeni i zahtjevima zvučničke jedinice. Na slici, lijevo je aluminij, a desno Kapton former.




Nakon namatanja, zavojnica se dodatno učvršćuje premazivanjem posebnom termoplastikom, te višekratno podvrgava povišenom tlaku sve dok se ne formira kompaktna, čvrsta ali iznimno lagana masa motora.


Svaka zvučnička jedinica tijekom izrade prolazi ni manje ni više nego 85 kontrola kvalitete po principu da svaki slijedeći radnik kontrolira predhodni i svoj dio proizvodne procedure; nakon svega toga obavlja se još i završna kontrola složenog zvučnika.

Složeni „motori“ drivera. Svaka polica je iz iste serije, i to mora biti jasno naznačeno na naljepnici. Ona osim serijskog broja, sadrži još i podatke o točnom danu izrade, tko ih je izradio, te iz koje serije osnovnih materijala. G-din Hagemann se našalio rekavši da to nije zbog toga da bi kasnije „objesili“ onoga koji je pogriješio, već prije svega zbog nalaženja alternativa, provjera materijala dobavljača itd. Tom je prigodom ispričao anegdotu kada im se vratilo čak 600 bas jedinica zbog odlubljivanja MSP-a prilikom većih glasnoća. S obzirom da se sve bilježi, lako je nađeno da je problem bio u ljepilu za MSP, a naknadnom provjerom pronašli su da ih dobavljač nije odmah obavijestio o promjeni sastava i drukčijih parametara u primjeni.

Tolerancija kod izrade čuvenih Esotar jedinica je najrigoroznija, i teži se 0-tom stupnju; na slici niže prikazana je serija visokotonaca neposredno nakon premazivanja posebnom tekućinom koja svilu održava čvrstom, ali laganom. Naravno, taj je postupak a pogotovo sastav tekućine dio tajni u proizvodnji. Svježe tretirane jedinice su mliječno-bijele boje (krajnje lijevo), poput pjene koja s vremenom nestaje i nakon 30-tak minuta potpuno je prozračna (desno). Radi li se o kemijskoj reakciji koja se dešava tijekom proizvodnje ili je premaz samo privremeni biljeg za lakše kontroliranje mogućih defekata – nije jasno, ali smo nedvojbeno vidjeli da se neposredno nakon premazivanja pregledava nasuprot izvora svjetla (reflektora), kako bi se vidjeli i najmanji defekti ili „rupice“ u svili. Nekako mi je logično da –ukoliko je tekućina odmah prozračna to teže ostvariti nego dok je bijela i mat, no to su samo moje špekulacije...bitno je da se bukvalno svaka jedinica pomno pregleda prije nego se odloži u kutiju za dalje.

Obzirom na tako usku proizvodnu toleranciju drivera, nije čudno da sve zvučničke jedinice nižih serija (Audience i Contour) zadovoljavaju uparenost od ±1dB, dok je za referentnu Confidence i Evidence seriju tolerancija čak ±0,25dB.

Slijede detalji proizvodnje neodimijskih magneta; koliko sam uspio „prošpijat“, u gotovo svim jedinicam koje smo vidjeli radilo se upravo o toj vrsti magneta, s rijetkim izuzetcima jedinica s dvostrukim tipom, ferit/neodimij.



Rezanje materijala



Na magnetima ne smije biti niti trunke prašine, stoga se apsolutno svaki proizvedeni primjerak ručno očisti, pregleda i ispuše komprimiranim zrakom. Svaka ogrebotina ili metalna piljevina koja je zaostala u pukotini magneta znači bacanje ili uništavanje gotovog drivera u smeće, jer neće moći zadovoljiti specifične zahtjeve za proizvodnom tolerancijom.

Stoga svaki radnik u pogonu pomno prati rad manje-više automatizirane mašine za obradu metala, provjeravajući nasumice svakih 10-15 dijelova, rigorozno ih mjereći preciznim instrumentima.

Konačno pakiranje za transport do središnjeg pogona i sklapanje.




Aluminijski basketi („košare“) rade dobavljači, i u središnju tvornicu dolaze u gotovom obliku. Spajanje navojnice, motora i magneta je poluautomatizirano.



Ovako to izgleda na kraju

I ovako ...

Odnosno

Dinamičke osobine svih proizvedenih jedinica čuvaju se u bazi podataka nakon testiranja prolaznosti, kako bi se u budućnosti mogao zamijeniti bilo koji oštećeni zvučnik posve uparenim zamjenskim dijelovima. Naši domaćini objasnili su nam da se u bazi podataka čuvaju gotovo svi proizvedeni driveri, čak i prije ere računala.


Skretnice se također rade manufakturno, u malom odjeljku glavne tvornice. Za razliku od nekih drugih proizvođača, u Dynaudiu ne vjeruju u izbor skupih „audiofilskih“ dijelova koji bi imali poseban upliv na zvuk, baš kao što ne vjeruju niti u bi-wire-ing. Skretnice koriste Solen polipropilene, Bennic elektrolite, te OCOS interno ožičenje. Jedini izuzetak koji odstupa od toga pravila jest najjači model Evidence, u kojemu je ožičenje i vanjski jumperi proizvod renomiranog Van den Hul-a, i to model Wind Mk2. Na izravan upit u čemu je stvar da se koristi upravo Wind Mk2, G-din Robert Hagemann izričito je ustvrdio da je to više iz marketinških razloga, i da svako može staviti što god želi na tom mjestu. Logično i zanimljivo ali...ne moram vam reći da nam je svima bačena „buba u uho“ i kad-tad ćemo probati te Van den Hul-e. Moji su već na putu.

Elektronsko „srce i mozak“ sustava DSD, inovacije iz Dynaudia koji neutralizira sve odbijene valove u prostoriji – tajna dobrog zvuka modela Evidence Master, Evidence Temptation i Confidence. Osim karakterističnog razmještaja zvučničkih jedinica, masivna korekcija faze pojedinih jedinica neophodna je kako bi se dobila namjerna interferenca neželjenih frekvencija u obrnutoj fazi i eliminacija istih.

Naspram ovih, skretnice za Contour S1.4 djeluju kao crveki, pa nije čudo da ih drže u kištri.






Da mi je bar par takvih...Iako su posvuda bukvalno po podu ležali raznorazni dijelovi, poput WBT-a po kojima smo skoro gazili, raznih kondića i svakakvih sitnica koje život znače u stvaranju jedne zvučničke kutije, pomne oči Hagemann-ovog pomoćnika, g-dina Hoffmanna, ni za tren nas nisu ispuštali iz vida, uvijek prvi ulazili i zadnji izlazili iz bilo koje prostorije.
Prednja ploča u rukama vašeg nesuđenog reportera, koja pokriva ove skretnice i drži središnje zvučničke jedinice, teška je 10-tak kilograma, a izrađena je iz jednog dijela aluminija, nakon mukotrpnih proračuna o najboljem obliku s obzirom na difrakciju. Površna asocijacija na oblik ženskog tijela nije slučajan, reče nam kasnije M. Thorup, glavni u istraživačkom odjelu i tvorac DSD sustava, te pravi i istinski zaljubljenik u ono što radi. Naravno, bilo je neprimjereno slikati, ali da ste samo mogli vidjeti što je sve izvodio da nam pokaže osnove DSD funkcije...sjajan tip, definitivno.

Sklapanje gotovih zvučnika i pakiranje

Nakon što se u različitim dijelovima naprave svi potrebni dijelovi, sve se spaja u jedinom pogonu gdje se sklapaju svi proizvedeni Dynaudio zvučnici od početka postojanja tvrtke – pogon pored upravne zgrade, odnosno lokalne administracije. Kako smo u tvornici vidjeli gotovo sve modele, od najjeftinijih do najskupljih, u dijelovima, nacrtima, shemama, gotovi i polugotovi – zaista mi je teško povjerovati da se Dynaudio radi bilo gdje na zemaljskoj kugli osim u Skanderborgu.

Ono što nipošto nismo smjeli fotografirati jest velika proizvodna traka koja gotovo posve automatizirano radi zvučne jedinice za auto-akustiku. Naši domaćini kažu da povremeno taj dio tvornice radi i u tri smjene, što je dovoljan dokaz jačine posla u koji je tvrtka ušla dobivanjem ugovora s velikim Volkswagenom, koji godišnje proizvodi i do milijun motora i ne puno manje vozila u svim svojim svjetskim pogonima.
Mogu samo zamisliti koliko se tu potencijalnih drivera može proizvesti, pod pretpostavkom da se radi o minimum dvije bass/srednjtonske + dva visokotonca!! Brojke od kojih boli glava...!
Slično, malo su nam odškrinuli vrata R&D odjela, ali tamo se moglo jedino bez fotoaparata. Navodno, problem restrikcije bila su dva buduća modela automobila (VW ili Volvo, nisu nam decidirano rekli), i da je to uglavnom zbog ugovornih zabrana. Prošli smo kroz evaluacijsku slušaonicu i moram reći da osim legendarnog referentnog pojačala Arbiter i nekoliko izlaznih S200 iz stare NAD Silver serije – ništa spektakularno nismo vidjeli ili čuli. G-din Thorup nam je objasnio da se tijekom razvoja u biti ne koristi nikakva specijalna elektronika, ali da je NAD tu jedino iz razloga što je Dynaudio od prije nekoliko godina preuzeo njihovu distribuciju u Njemačkoj. Bez obzira na takva objašnjenja, nismo se mogli oteti dojmu da se ipak sve ugađa prema kombinaciji Arbiter/Master Evidence, koji je zauzimao središnje mjesto u slušaonici.

Nagledali smo se Special Twenty Five modela...bilo ih je gotovo na svakom koraku, u svim stadijima stvaranja. Čini se da su vrlo traženi, pogotovo u SAD-u, gdje je zbog prosječno većih prostorija iznimno tražen radi basa koji može pržit iz tako malih gabarita.




Novi Focus 140, ko bebice na povoju....

...I Focus Center

Contour S5.4,...

„Čevapćići“ iz Audience serije (Audience 42 rear/wall)

Čak i diskontinuirani stari Contour 1.3SE

Mada su im glavna skladišta u Hamburgu, niti ova nisu baš mala, iako ih nazivaju takvima. Većina polica bila je zapravo prazna što se tiče zvučnika, ali je zato bila krcata potrošnim materijalima. Kako je tamo istodobno i glavni (i jedini) servisni centar, osim novih proizvoda koji čekaju prijevoz do središnjeg skladišta, mjesto zauzimaju i servisirani primjerci.

Naravno, grupna fotka, iako je već pomalo svima bilo dosta trčanja po tvornici, koja se vidi iza.

Nakon napornog dana, umora i mnoštvo informacija, smogli smo junačke snage i izašli po Hamburgu da malo sredimo dojmove kojih nije bilo malo toga dana...Točeni svijetli Erdinger bio je više nego dobar motiv za kratko ali ugodno druženje prije sutrašnjeg rastanka.

Bilo je tu rasprava, sređivanje dojmova, žicanja, nagodbi...ali uvijek vrlo šarmantno, društveno i prijateljski.



„Noch eine runde“ - i sve bi brzo utonulo u nostalgično-elegičnu atmosferu



Uz kebab i pivo, u jednom trenutku je pala i pjesma kod „Afganistanca“, koji je na tren pomislio da smo Rusi, pa je ceh bio astronomski. Dobro je, mogli smo proći i gore.
Na koncu, zahvaljujem svima na lijepom druženju, a posebno ekipi AudioCinema Art-a – Danielu i Ryckyu – na besprijekornoj organizaciji nesvakidašnjeg posjeta.




NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: Vinyl
- Zadnji LPi koje ste kupili/dobili/ukrali
Forum: Uradi sam
- Zvučnički stalak, zaozbiljno
Forum: CD i ostali mediji
- Što slušate?
Forum: Live
- Najave koncerata i festivala
Forum: Audio komponente
- Rogers ls33 /ab33
Forum: Audio komponente
- preamp
Forum: Audio komponente
- Nadogradnja Rega RP3
Forum: CD i ostali mediji
- Electronica ...

UPRAVO SE ČITA


Zagreb Audio Video Show 2005
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Hi-Fi sajam, Reportaža
napisao: žac
Unison Research - Simply Two
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano cijevno pojačalo
napisao: Dražen Kokanović
Dynaudio Focus 140
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnik
napisao: Erden Radončić
Focal Electra 1027 Be
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnik
napisao: Zoran Botić
PMC TB2+
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnik
napisao: žac

POSLJEDNJE NOVOSTI


Stoljeće točnosti zvuka - 100 godina Ortofona
Nova Monitor Audio Monitor serija
JAMO Studio 8 Series Dolby® Atmos
What HiFi ? nagrade za 2017. godinu