Temperatura raste, pa nešto u skladu s tim.




    

Post editirao Open Ear - 29.lipanj.2014 u 11:33

Nakon 15 godina, remaster izdanje Switched on Brandenburgs, Walter Wendy Carlos, praznik za uši i dušu za sve ljubitelje elektronske muzike u pravom smislu riječi

The Way The Whole Thing Ends

'...that's the way the cornbread crumbles...'

    

Post editirao zed_alive - 08.srpanj.2014 u 09:49

Kod nas padne neki glupi pljusak,pa onda sunce,i naravno sve prži,ja padnem u bed ,stavim odmah ovoga gospodina,do daske-pa mi je lakše.Pa odem u    nirvanu!!!Od 30-te minute (samo zaljubljenici u žanr) stavite viski sa ledom ispred sebe i uživajte.Nema teorije da se ovakvi više rađaju.
    
    

Post editirao catalyst - 11.srpanj.2014 u 23:00

Ma meni je to dobro! Iako ga kritika, pogotovo domaća, zgazila. Te ne valja, te nije to - to, trla baba, blablabla...
Srećom mi kritičari ne predstavljaju bitan faktor u životu.

Ja slušam štošta.
Novi Yes, recimo. Heaven & Earth. Lijepi pop.
Momak ne samo da zvuči, već se i zove kao onaj stari pjevač.
Onda band Tycho, album Awake. Bandovski instrumentali only, ali jednostavni. Nikakav prog rock itd. Dobro za tv podloge, npr za čitanje tekstova.
The War On Drugs, album Lost In A Dream, je klasik pop 2014e sezone, sa gitaraom u pozadini. Niš posebno. Band je možda najpoznatiji po činjenici da je na debiju radio Kurt Vile.
Slušao sam i Landscape, elektropop osamdesetih. Frontmen producirao Adam Anta, Spandau Ballet itd, ali Landscape nikada isplivali u potpunosti. Realno, nije ni bilo tu nekih remek djela. Album je, naravno, From the Tea Rooms of Mars.
Napokon, na miru, nakon 3 godine zakašnjenja, My Morning Jacket i posljednji studijski Circuital. Meni i dalje fali kod njih "ono nešto" za potpuno veselje. Zato i nisam žurio sa slušanjem a.s.a.p.
Four Tet je moderna elektronika by one man band. Album je Beautiful Rewind i nije loše do polovice, a onda počinje reciklaža tonova i zvukova prvih 5-6 pjesama. Tko voli...
Slušao i nove albume Lane Del Rey i Lykke Li. Razlog je striktno poslovan. Prva je čak i ok u toj svojoj sjeti (Ultraviolence), a druga se okrenula čistoj akustici i meni time napravila loš potez (I Never Learn).
Za sada toliko. Još me nekoliko lakih komada iščekuju, pa napišem kad ih preslušam.