Ispiši stranicu | Close Window

Alternativni kutak

Web: Audiofil - feel the sound -
Kategorija: Glazba
Ime foruma: Vinyl
Opis foruma: Gramofon? Ovo je forum za vas.
URL: Http://www.audiofil.net/forum/forum_posts.asp?TID=11008
Datum ispisa: 26.svibanj.2020 u 07:17
Verzija Softwarea: Web Wiz Forums 11.10 - http://www.webwizforums.com


Tema: Alternativni kutak
Objavio: popol_vuh
Tema:: Alternativni kutak
Datum objave: 22.lipanj.2009 u 19:59
Tema za sve oblike alternativne glazbe. Ponajprije ne one koja je već ušla u mainstream i unutar njega sretno prebiva kao "žanr" koji se uspješno prodaje klasi ljudi koja želi biti "drugačija", "bolja" ili na taj način nadomjestiti svoju još neformiranu osobnost. Glazba neopterećena izvanjskim percepcijama, žanrovima, ali jednako tako i načinom na koji se sama prezentira izvan same svoje neposredne prezentacije.

Kako temu valja započeti, otvorio bih sa

Keiji Hainom, legendom izuzetno bogate i neuobičajene japanske free/noise/jazz/rock scene koja u japanskom undergroundu cvjeta negdje od početka 70ih (prvo Hainovo službeno izdanje je bilo 1971.) oko, prvotno dućana, a danas labela " http://psfrecords.com/ - PSF records "




Diskografske podatke i činjenice moguće je naći http://poisonpie.com/sounds/haino/index.html - ovdje , tako da ću taj dio zaobići.

Razlog zašto slušam ovog čovjeka je taj što je jedan od ljudi koji od onih koje sam čuo na jedan od najuspješnijih načina uspijeva proizvoditi "neposrednu muziku". Neposredna muzika u ovom slučaju znači "tjelesnost", ali tjelesnost nesvodivu na "tapkanje nogom" ili ugodu, već tjelesnost koja stvara interakciju sa čistim zvukom izvan domene dobrog ritma, melodije, harmonije i sl. Ulazak u takav "čisti zvuk" je nešto što se mora iskusiti, jednako kao i ulazak u slobodnije varijante jazza (jedan od izvornih inspiracija Hainu je bio Albert Ayler), te je o tome relativno teško govoriti. Čist zvuk kod Haina međutim nije samosvrha, jednako kao što nije niti "čisti akt" koji bi imao samo apstraktnu akademsku umjetničku vrijednost. Čisti zvuk koji on proizvodi je suprotno tome sadržajno izvan samog akta usmjeren na svrhu koju je vrlo teško artikulirati, a da bi ju se s jedne strane misaono naslutilo, te s druge umjetnički iskusilo, potrebno je iskustvo njegove muzike.

Ukratko, osnovna premisa je relativno "jednostavna". Muzičar jest "ja" dok je ono izvan "ja" "drugo" ili "ne-ja", svijet, bitak, kozmos, univerzum - kako se iz koje misaone tradicije uzme. Muzičar aktom stvaranja zvuka stvara vibriranje u ovome ne-ja i u tom vibriranju ga na neki način "savija", "usmjerava" i kontrolira. Zvuk se nužno javlja u vremenu. To znači da zvuk po prirodi ne može biti "stajanje", već je njegova narav takva da iz ništa (nebitak - u domeni auditivnog tišina) prelazi u postojanje (bitak - zvuk). Zvuk dok traje je u interakciji sa tišinom, te jednako kako nastaje iz tišine/ništa, tako se nužno i vraća u tišinu/ništa. Zbog toga muziciranje ima karakter izlaska iz ničega u univerzum (riječ koju Haino najčešće rabi u prijevodu Alana Cummingsa, novinara Wirea koji je vrhunski poznavalac Haina - japansku riječ koju Haino rabi ne znam), mijenjanja univerzuma i vraćanja u ništa. Utoliko je način koji je jedini primjeren ovako shvaćenom muziciranju jednokratan live nastup koji ne ponavlja nego na licu mjesta proizvodi. Tako Haino radi sve nastupe i sve albume, a jedino gdje je nedosljedan je da albume i snima i tako ih na neki način "čuva" od nebitka.

Ono što se u ovom procesu izlaska iz ničega, mijenjanja univerzuma i vraćanja u ništa posredstvom "ja" muzičara koji posredstvom svijesti prati i kontrolira svaki zvuk koji proizvodi jest najopćenitije rečeno - utjecaj. I upravo taj utjecaj ima nelogosni, nerječiti karakter, karakter koji se kroz zvuk neposredno otkriva doživljaju i putovanju doživljaja kroz tijek muzičke igre. Tu se dolazi do mjesta gdje se treba prestati govoriti i početi slušati, ali sa ovim okvirom na pameti. Svatko tko je osjetio u ikojoj muzici način na koji ona "mijenja prostor", radi svojevrsni "pomak" u prostoru, taj sigurno ima i fundamentalnu mogućnost da shvati/osjeti što radi Haino. Učinak je pomak, meditacija, čisto muzičko iskustvo, putovanje koje je nerijetko katarzično i izuzetno moćno.

S obzirom na veliku diskografiju, za uvod preporučam:

Od solo radova:

- Mazu wa iro o nakusouka!! (unofficial translation of title: First let's remove the color)
- Black Blues (soft version)
- Black Blues (violent version)
- Uchu Ni Karami Tsuite Iru Waga Itami (unofficial translation: Twined Around the Universe, My Pain)
- Next Let's Try Changing the Shape


Od njegove grupe Fushitsusha:

- The Time is Nigh
- A Death Never To Be Complete

Toliko za početak.
    
    
    



Odgovori:
Objavio: Vedran
Datum objave: 22.lipanj.2009 u 22:22
Ne bih želio širiti defetističko raspoloženje no već smo http://www.audiofil.net/forum/forum_posts.asp?TID=5098 - pokušali . Nažalost bezuspješno.
    


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 22.lipanj.2009 u 22:40
Originalno postano od strane člana: Vedran Vedran napisao:

Ne bih želio širiti defetističko raspoloženje no već smo http://www.audiofil.net/forum/forum_posts.asp?TID=5098 - pokušali . Nažalost bezuspješno.
    

    
Vidiš, Vedran, nisam ni iskopao taj topic iz arhive. Sad sam ga proučio...neko vrijeme je živio, pa je prestao. A eto, ja lansiram pa da vidimo što će biti...vjerujem da se i forumska populacija pomalo promijenila, tu si ti, bub sa svojom Jah muzikom, tu je upravo i kolega why stakla, čini mi se da je ovdje registriran i kolega pirate sa susjednog foruma za kojeg znam da isto sluša svakojake opačine ;), tu je i Kalle kojeg bi ova elektronička dimenzija mogla interesirati, ja ću sasvim sigurno tu pisati, a sasvim sigurno ima još puno ljudi koji slušaju svašta i htjeli bi pisati/diskutirati - vidjeti ćemo. Inače, ova stara tema je barem što se naslova, ali i pisanja u temi tiče ipak dosta uže postavljena od ove, pa bi se i tu moglo protumačiti da je ovdje više mjesta za pisanje.
    
EDIT:

Naravno, da se ne bi krivo shvatilo, meni osobno bi bilo super da se vode diskusije o muzici i smislu te muzike, povezano sa izlaganjem razmišljanja onih koji su upućeni o tome u što su upućeni, a tu su recimo i članovi poput Joby-a, koji recimo ne slusa i ne voli takvu muziku, ali ima odlične i pogođene primjedbe i poticaje na diskusiju - i ovdje cijelo vrijeme navodim samo primjere kojih se ovako "na prvu" mogu sjetiti, naravno da se nadam da će sudionika biti puno. Naravno, sve tijekom vremena i bez forsanja - kako kome dođe. Eto, vidjeti ćemo.
    


Objavio: Joby
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 00:14
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

 ... a tu su recimo i članovi poput Joby-a, koji recimo ne slusa i ne voli takvu muziku, ali ima odlične i pogođene primjedbe i poticaje na diskusiju ...    
 
Bojim se da neću Bog zna kolko pridonijeti diskusiji jer ne razumijem zašto treba neka glazba biti "oslobođena" ritma, melodije i harmonije.
Ja ne slušam ništa čega se melodija ne bi mogla otpjevati ili odsvirati. Prizeman čo'ek, što ćeš.
 
 


Objavio: TomislavZg
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 01:01
Originalno postano od strane člana: Joby Joby napisao:

 
ne razumijem zašto treba neka glazba biti "oslobođena" ritma, melodije i harmonije.


ne razumiješ - vjerojatno si htio reć ne osjećaš ili ne doživljavaš, da ti takva muzika ne odgovara jer ne sadrži elemente koje ti držiš bitnim za kvalitetnu glazbu (ritam melodija, harmonija itd.) i to je naravno ok...

s druge strane treba znati koji su motivi benda, stvaratelja (ne nužno umjetnika), treba znati koji je motiv koji ih pokreće i tjera na stvaranje glazbenog djela... teško da će netko tko stvara samo pod jakim negativnim utjecajem, koji na njega djeluju psihodelično, napraviti slično djelo kao oni koji koji stvaraju pod nekim drugim utjecajem s recimo ciljem opuštanja. logično je da neka religijska ili možda meditacijska glazba biti smirujuća, uravnotežena i sl. dok će neka npr. socijalno angažirana muzika vjerojatno biti gruba, agresivna iz prostog razloga kaj je nastala iz takve jedne kaotične situacije...

mnoge bendove slušam relativno skoncentrirano i sve mi sjeda na svoj mjesto, svaki zvuk ima svoj smisao, no ako te iste pjesme pustim dok radim nekaj skroz deseto onda mi znaju ić na živce i za mene su samo buka...

mislim da većina nas sluša muziku koja se ne hvata na prvu loptu, jednostavno treba više puta čuti da bi sjelo... nekak mi se čini da je onih kvalitetnih a lako pamtljivih koje znamo čim prvi put čujemo refren jako malo, većinom su to zabavnjaci ili sl. .... naravno (da se ogradim) u svakom žanru ima zaraznih, koje svima sjedaju na prvu loptu....




Objavio: Kalle242
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 08:13
 


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 09:50
Originalno postano od strane člana: Joby Joby napisao:

Bojim se da neću Bog zna kolko pridonijeti diskusiji jer ne razumijem zašto treba neka glazba biti "oslobođena" ritma, melodije i harmonije.

    
Joby, nija da zvuk uopće (dakle sav zvuk, sva "muzika", "ispravna muzika") treba biti oslobođen tih muzičkih elemenata, a muzika koja počiva na tim elementima naravno isto itekako može spadati u ovu kategoriju topica. Stvar je samo u tome da premisa iz koje krećem auditivno-umjetničku ekspresiju razumijeva šire od klasičnih muzičkih kategorija i utoliko može obuhvatiti mnogo auditivne umjetnosti koju bi klasičari (vjerojatno s pravom - što nije nikakva uvreda) zvali "ne-muzikom". I ja sam recimo klasičan u jednom pogledu pa je za mene umjetnost zvuka (muzika) = svjesno i namjeravano stvoren zvuk usmjeren prema svrsi. Potpuno ne-klasičan pogled bi eliminirao i ovaj moment svrhe i zamijenio ga pojmom samosvršne igre - pogled i muzika temeljena na kojem je također kod kuće u ovakvom topicu. Široko je ovo polje :).


Objavio: Kalle242
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 10:16
Originalno postano od strane člana: Joby Joby napisao:

Bojim se da neću Bog zna kolko pridonijeti diskusiji jer ne razumijem zašto treba neka glazba biti "oslobođena" ritma, melodije i harmonije.
 
 
 
U biti nitko ne kaže da mora, no nekad i može!
 
Sve opcije otvorene samo ako čovjeku paše.
 
Ja u biti ne slušam mnogo eksperimentalne muzike uvjetno rečeno... mislim pod tim na kojekakva krckanja, pucketanja, stvari koje traju po 30 minuta, bez očitih poveznica ili nešto slično u što trebam uranjati satima da bi shvatio što je pjesnik htio reći (ako i tad shvatim).
Ne kažem da je to bezveze, no tko voli nek izvoli. Pod ovim bez očitih poveznica mislim na čistu eksperimentalu, šuškanja, elektroakustiku ili nešto tako slično, ne na uvjetno rečeno "težu glazbu" poput krautrocka, dark ambienta poput Lagowskog, Lustmorda, Coila i sl. , to volim!
 
Jedan od razloga je nedostatak vremena i koncentracije za slušanje takvih djela, koja se trebaju slušati od početka do kraja bez interupcija da bi se možda dobila kompletna slika, drugi razlog je što za slušanje takvog čega trebam biti posebno raspoložen, poželjno je i da nema nikog doma što je rijetko itd.
 


Objavio: tatamata
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 10:47
Čovjek, tj. njegov razmjer i veličina mi je često filter koji utjeće na osobnu ocjenu nekog djela, pa tako i glazbenog. Matematička savršenost u simetriji i arhitekturi jedne katedrale od Bachove fuge ili koncerta, obilježene prirodnim fraktalnim formama u nastajanju i nestajanju razigranih glazbenih slika stavlja upravo čovjeka i njegov razmjer u samo odredište takve glazbe. Razumijem potrebu za promjenama, no ne uvjerenje da promjena donosi apsolutno bolje samim tim što je van zadane forme, u ovom slučaju duboku povezanost za sklad u ritmu toliko duboko zapamčenom još iz utrobe, kad smo osluškivali otkucaje majčinog srca prije nego što smo uopće vidjeli svijet. Mi tu iskonsku povezanost sa ritmom možemo zanemariti no ne i osporiti. Kao što nemožemo osporiti da se dijete neće smiriti u ritmičnom gibanju majčina narućja.

Na jednom trgu u malom srednjedalmatinskom gradu se osjećam ugodno zato što je napravljen za veličinu čovjeka i njegovu šetnju, na raskršću Vukovarske i Savske se osjećam izgubljeno, zato što je napravljen za aute i promet a ne za čovjeka i njegove proporcije. Više ni neznam što sam htio reći, no iz ovog sigurno možete izvući neke smislove.


-------------
prava hifa svijetli u mraku.


Objavio: pupa
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 12:14
Ponekad se nekakav dublji smisao uporno pokušava iščitati i tamo gdje ga jednostavno nema. Ne mislim pritom samo na glazbu. Mislim općenito.






Objavio: TomislavZg
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 12:33
Originalno postano od strane člana: pupa pupa napisao:

Ponekad se nekakav dublji smisao uporno pokušava iščitati i tamo gdje ga jednostavno nema. Ne mislim pritom samo na glazbu. Mislim općenito.


imaš pravo, treba uzeti u obzir da neke stvari nisu očite i jasno vidljive, dok istodobno nisu niti teške niti duboke.. sve dalje je na nama samima, da kopamo, mozgamo, tražimo ako mislimo da vrijede ili pak jednostavno zanemarimo...




Objavio: Joby
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 12:41
Tatamata & pupa
 
Točno to sam mislio. Svaki "izlet" izvan prirodnog i ljudskog sklada meni djeluje neprirodno. Pitanje je samo koje su disproporcije ovdje individualno "dozvoljene", no  o tome sam već sa Jangom imao diskusije. On naprosto voli glazbu "oslobođenu" melodije i harmonije koja svojim mantričkim i ambijentalnim zvukovljem zaokuplja njegovu pažnju i/ili ga opušta i nosi mu misli i osjećaje nekud dalje.
 
Želimire, u malim primorskim gradićima ulice su uske da se kuće zaštite od vjetrova.
 
Pitanje za Vuhoslawa:
 
Da li je za razumijevanje ovog Haina potreban određeni intelektualni nivo, da li bi tu glazbu puštao svome djetetu od par godina i da li imaš sluha, tj. sviraš li neki instrument ili možda pjevaš?
Da li bih ja racimo bez ikakve glazbene naobrazbe sa istim uspjehom mogao "svirati" isto to što "svira" Haino? Može li Haino ponoviti svoju skladbu bez greške? Ima li negdje nota da i ja naučim to svirati? Ima li života prije smrti?


Objavio: tatamata
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 12:45
Originalno postano od strane člana: Joby Joby napisao:

 
Želimire, u malim primorskim gradićima ulice su uske da se kuće zaštite od vjetrova.
 
Renesansni trgovi su rađeni za ljude, ne za aute.


-------------
prava hifa svijetli u mraku.


Objavio: Joby
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 12:48
Vjerojatno zato što je bilo jako malo auta u vrijeme renesanse.


Objavio: tatamata
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 12:51
To te ja pitam. Nekad su se trgovi radili za ljude ,danas za aute. Jesi li ti auto? 

-------------
prava hifa svijetli u mraku.


Objavio: Joby
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 12:58

Ne, ali mi je auto produžetak. Ili ja autu...



Objavio: White Face
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 13:05
Originalno postano od strane člana: Joby Joby napisao:

Ne, ali mi je auto produžetak. Ili ja autu...

 
Kaj' zato voziš karavana?


-------------
Ponašamo se kao djeca u osvijetljenoj sobi, koja zatvore oči i kažu da se boje mraka.


Objavio: Joby
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 13:05
Vuho, da li postoji ikakva mogućnost da je glazba tog svirača čista buka proizvoljnog oblika, a da si ti sam došao do smisla kojeg si napisao u prvom postu samo čistim promišljanjem njene moguće svrhe?
 
Mislim, meni ovo, bez uvrede, izgleda kao da se čovjek napuši i onda buči i maše glavom bez ikakvog reda i pravila, a ekipa skupa s njim vrišti i skače očito na sličnim bombonima.
 
Ja za sebe ne mislim da sam jako pametan, ali ni jako glup, pa mi ništa od Heina nije dostupno za razumjeti ili doživjeti, Kako to? U kojem mentalnom stanju moram biti za to? Mislim, ja zbilja volim glazbu, ne baš svakakvu, ali volim štošta. Sumnjam da su slušaoci ovoga bitno iznad mene po bilo kojoj osnovi.
 
Evo jednog http://www.youtube.com/watch?v=aiW3bLbFJQc&feature=related - primjera za diskusiju.


Objavio: Joby
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 13:09
 
Originalno postano od strane člana: White Face White Face napisao:

Kaj' zato voziš karavana?

 
Jok, nego trebam obiteljsko+poslovno vozilo. Uostalom, mislim da je kraći nego A6 (460 cm)


Objavio: Crescendo
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 13:21
Originalno postano od strane člana: Joby Joby napisao:

 
Evo jednog http://www.youtube.com/watch?v=aiW3bLbFJQc&feature=related - primjera za diskusiju.
Ako ništa drugo ovo je odlično za usviravanje

-------------
Two channels good, five channels baaad !


Objavio: White Face
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 13:29
Originalno postano od strane člana: Joby Joby napisao:

 
 
Jok, nego trebam obiteljsko+poslovno vozilo. Uostalom, mislim da je kraći nego A6 (460 cm)
 

Nisi shvatio.

Nema veze…



-------------
Ponašamo se kao djeca u osvijetljenoj sobi, koja zatvore oči i kažu da se boje mraka.


Objavio: Crescendo
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 13:38
Sorry dečki ali ako mislite da u ovoj i ovakvoj "glazbi" ima ikakvog smisla grdno se varate
jedini smisao bi mogao biti da čovjek bez imalo nadarenosti može biti "glazbena" zvijezda


-------------
Two channels good, five channels baaad !


Objavio: White Face
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 13:48

Harmoniju ili sklad nije stvorio čovjek, on je samo taj izuzetan osjećaj, pokušao prenijeti u društvene oblike. U novije doba znanost uz pomoć kompjutera, je otkrila „teoriju kaosa“, koja se je isto tako odrazila u društvenom životu čovjeka. Međutim, kaos nije teorija, to je koncepcija, i to takva da se ne može smisleno odvojiti od ostatka http://hr.wikipedia.org/wiki/Dinamika - dinamike .



-------------
Ponašamo se kao djeca u osvijetljenoj sobi, koja zatvore oči i kažu da se boje mraka.


Objavio: tatamata
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 13:50
Nemoj tako Crescendo.To je glazba koja nekim drugim ljudima, ukusima različitog od tebe može donijeti radost i uživanje. To je nedvojbeno. Budi tolerantan. Nekome se sigurno ne sviđa što ti slušaš. Znam da se glazba koju ja slušam mnogima ne sviđa, niti nalaze nešto lijepo u njoj. Ljudi imaju u različitim kulturama različit odnos prema glazbi. Uživaj u svojoj, neka i drugi uživaju u glazbi koju sami odaberu.

-------------
prava hifa svijetli u mraku.


Objavio: Gilberth
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 13:56
Cijela ova rasprava me podsjeća na napušene "filozofe" iz studentskih dana. Da se ne bi netko uvrijedio (a ne želim nikoga uvrijediti), to je samo stoga što su i oni najčešće pričali o vrlo apstraktnim stvarima, samo što u njima ni sami nisu tražili smisao, već eventualno u smijehu koji je to pratio.

Glede eksperimentalne glazbe... Na lanjskom Jazz timeu u rijeci su kao zadnji izvođač nastupali Sylvie Courvoisier & Lonelyville. Organizator i voditelj je prije njihova nastupa potrošio 5 minuta objašnjavajući publici da je baš to "pravi jazz", no publika očito nije došla zbog tog pravog jazza jer se je dvorana praznila kako je nastup trajao. E sad, ne znam je li ta skupina svirala ovakvu glazbu kakvu PopolVuh opisuje, ali bila je iznimno teška za slušanje i meni tada nije predstavljala neki užitak.




Objavio: Kalle242
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 13:56
Lijepo sam ti reko Popole, previše je vjetrenjača!
Keiji Haino je sve samo ne zvijezda... možda sa prefiksom anti... njemu to sigurno nije bitno ni milimetar!
Mogući smisao je stanje svijesti, transcedentalni nivo koji zaokuplja stvaratelja glazbe ili sl. Na neki način je interesantnije stvarati sličnu nazovimo glazbu nego je slušati (bar meni)!
 
Za doba uzbuna i studentske dokolice, 90-ih u mom rodnom Sisku, sam sa prijateljem stvarao kojekakve "ambijente" improvizirajući uz pomoć akustične gitare, plehnatih udaraljki, sintisajzera i usisavača (da Minor G od Iskre ).
Inspiracija su nam bili Einstuerzende Neubauten, Coil, Zoviet France i slični "pacijenti" no isti su slične stvari radili i rade daleko suvislije i naravno sa backgroundom.
 
Sessione smo snimali na kazete i kasnije preslušavali. Od npr sat vremena "drvljenja", našao se pokoji interesantan komadić od par minuta... to su bili dani!


Objavio: Joby
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 14:15
Teže je izraziti sebe kao glazbenika u ograničenim okvirima melodije, harmonije i ritma, nego u "slobodnoj" formi bilo jazza, bilo nekog drugog smjera.
 
Nekad su, u klasici npr, kompozitori bili vrlo ograničeni glazbenim pravilima, a opet su nastala tako sjajna djela koja nas mogu uvesti u razna osjećajna i misaona stanja.
Osim toga rijetki su iskreni glazbenici u odnosu na ukupnu "ponudu". Puno je tu pozera, wannabeeja, lovaca na slavu i lovu itd. O stvarnim glazbenim i izvođačkim dometima da ne pričamo. Rijetko tko zna pjevati, a o sviranju da ne pričam. Sklad talenta, ideje, umijeća, izvedbe i dojma je teško ostvariv i nije dostupan svakome tko misli da zaslužuje moći i znati.
 
Hrabrost kojom se antitalenti žele afirmirati na raznim poljima (ne samo) umjetnosti, ali ponajviše glumi i glazbi, zapanjuje. Izgubiše ljudi dodir sa stvarnošću i pravom, kritičnom, slikom samog sebe.
 


Objavio: Kalle242
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 14:25
Originalno postano od strane člana: Joby Joby napisao:

Teže je izraziti sebe kao glazbenika u ograničenim okvirima melodije, harmonije i ritma, nego u "slobodnoj" formi bilo jazza, bilo nekog drugog smjera.
 
 
Ovdje mi se jedino ne sviđa ovo ograničenim... čemu se ograničavati ičime!
 
U eksperimentalnoj muzici, elektronici, pa i r´n´r ima klasično školovanih glazbenika, koji očigledno razmišljaju drugačije, a tako se i izražavaju.
 
Kako treba naučiti recimo kritički slušati hifi, tako se nauči i detektirati lažnjak u ovoj "muzici za antitalente"  kako je nazove.
Druga je stvar područje glazbenog interesa i volje za slušanjem ovoga ili onoga!


Objavio: White Face
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 14:32
Originalno postano od strane člana: Gilberth Gilberth napisao:

Cijela ova rasprava me podsjeća na napušene "filozofe" iz studentskih dana.
 

Čini ti se…  



-------------
Ponašamo se kao djeca u osvijetljenoj sobi, koja zatvore oči i kažu da se boje mraka.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 14:44
Originalno postano od strane člana: Joby Joby napisao:


Pitanje za Vuhoslawa:

Da li je za razumijevanje ovog Haina potreban određeni intelektualni nivo, da li bi tu glazbu puštao svome djetetu od par godina i da li imaš sluha, tj. sviraš li neki instrument ili možda pjevaš?

Da li bih ja racimo bez ikakve glazbene naobrazbe sa istim uspjehom mogao "svirati" isto to što "svira" Haino? Može li Haino ponoviti svoju skladbu bez greške? Ima li negdje nota da i ja naučim to svirati?

    
Ok, pisati ću po crticama da se ne izgubim jer je jako puno pitanja:

- Intelektualni nivo - nije potreban uopće osim neke fundamentalne mogućnosti razumijevanja (drugo od inteligencije) - Hainova muzika je sve samo ne akademska ili muzika koja je u aktu ili konceptu i u tom smislu "intelektualna". Evo jedan mali isječak što on kaže u tom pogledu:

When I first started thinking about sound, I wanted to make music that would be totally unique to me. Not something that would fit into any genre. I wanted to do something new, but because I'm a musician I have to use instruments, right? I would like to make a distinction with the Dadaists though, people who make no sounds and call it music. As far as I'm concerned that's just a concept that never gets beyond the brain, and they aren't musicians. They may be expressing themselves, though. It's like what Webern said about music only being born from the tree of music, that's close to what I believe. To repeat, the Dadaists would just meaninglessly hit a typewriter, just because it was interesting as an act, and they would call that a composition. Instead of using it to produce a rhythm or as a musical instrument, they were just treating it as an object, in one sense. I have no interest whatsoever in that kind of "music." I wanted to come up with a concept that would be as original as possible. So going back again, musicians must produce sounds–the whole problem of why and how sounds appear is something that you can think about for yourself. And it is something that you should think about–in one sense, ordinary musicians just produce sounds and never think about how or why. So-called contemporary composers work at a slightly deeper level, thinking about questions like why does music appear and why it exists. But they only think about these concepts. I believe that it's acceptable to have a period where you think about questions like that, but that thinking in itself isn't the same as making music. I believe that if you're going to show something to people then you have to physically produce actual sounds, not just concepts.

Dakle, kao što se već iz ovoga vidi - ne koncept, ali niti redukcija na "muzikalne" elemente, već zvuk - to je izlazište, u estetskom smislu. Ono što je u pred-estetskom i sadržajnom smislu bitno i otkuda on stvara, a otkuda se jedino može primjereno i slušati je onaj okvir koji sam napisao u prvom postu. On tu ima tri centralna pojma - "ja", "ne-ja" i "molitva", koja je ono što spaja ja i ne-ja. Muzika ima funkciju te "molitve" ali ne one koja moljaka, već one koja aktivnom snagom transformira. On to objašnjava u mnogo tekstova i mnogo opširnije, ali ovo je suština. Ako je to intelektualno, onda je ta dimenzija potrebna da bi se znalo kako se u slušanju postaviti. Kako bi se izbjegao nesporazum da se ovdje ipak sluša akademski koncept, trebalo bi poslušati više-manje bilo koji njegov album i vidjeti efekt, da se vidi da tu nema "intelektualiziranja slušanja", već da se zbiva upravo ovo što ova objašnjenja jezikom pokušavaju opisati.

- Svojem djetetu većinu te muzike ne bih puštao iz jednog jedinog razloga da je glasna i mora biti glasna, te bi djetetu bila neugodna čisto na fizičkoj razini.

- Što se tiče sluha, svirao sam klavir veći dio osnovne i prva dva razreda srednje škole, prvo privatno a onda u muzičkoj školi, ali sam prestao. Sluh - učitelji su mi govorili da vrlo dobro čujem, ali da ne znam pjevati.

- Bez glazbene naobrazbe bi teško bilo svirati ono što Haino svira, jer on zna svirati upravo zato da bi izbjegao ono što se konvencionalno naziva sviranjem - npr. svojeg su-svirača u Fushitsushi (njegov bend) je jako dugo korio i upozoravao na neke standardne "pokrete", "licks", koje je radio automatski, jer je to bilo "svirački logično". Nasuprot tome, sviranje je za njega doslovno svijest zvuka u trenutku u kojem se proizvodi i reakcija i tijek te svijesti zvuka. Da bi se za to očistilo, mora se očistiti od tzv. "sviranja". Opet - i u sviranju jednako neposredan odnos sa zvukom kakav treba biti i u slušanju. Zato se nekom neupućenom u metodologiju stvaranja i željeni učinak, kao i u perspektivu slušanja cijela ova stvar može učiniti nasumičnom. No ona ima jednako čvrstu logiku kao i recimo free jazz, samo mnogo više usmjerenu na zvuk sam. "Sviranje" je tu smetnja.

- Haino je na svojim prvim albumima ponavljao izvedbe, međutim onda je shvatio da za njegov pojam muzike - onako kako sam napisao u prvom postu - muzika mora nastajati na licu mjesta i nestajati na licu mjesta i biti jednokratna pojava. Zato je prestao ponavljati ne samo ono što je već odsvirao, već i same riječi. Svaki nastup ima pred-okvir i koncept na koji je meditativno usredotočen i taj okvir je kontekst jednokratnog i neponovljivog odnosa sa zvukom. Nema ponavljanja. Iz istog razloga nema i nota plus to što note njemu ne znače ništa, već poznavanje instrumenta i načina na koji se iz instrumenta može izvući zvuk - koncept koji je puno širi od "sviranja" i notnih zapisa.

Nastavak slijedi...


Objavio: alenvprekršku
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 14:48
Ako se ne varam, dugo nisam vidjeo Janga. Tu bi i on imao puno da doda, na ovu zanimljivu temu.
Samo naprijed momci. vrlo rado vas čitam.
Lp Alen


-------------
http://www.myaudioshop.si/forum_slo/posti/high_end/bangolufsen_od_iskre_do_ikone/page/9/#pid469 - B&O

http://brickset.com/sets/ownedby-alenvprekrsku/ - LEGO



Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 14:56
Originalno postano od strane člana: Joby Joby napisao:

Vuho, da li postoji ikakva mogućnost da je glazba tog svirača čista buka proizvoljnog oblika, a da si ti sam došao do smisla kojeg si napisao u prvom postu samo čistim promišljanjem njene moguće svrhe?

Mislim, meni ovo, bez uvrede, izgleda kao da se čovjek napuši i onda buči i maše glavom bez ikakvog reda i pravila, a ekipa skupa s njim vrišti i skače očito na sličnim bombonima.

Ja za sebe ne mislim da sam jako pametan, ali ni jako glup, pa mi ništa od Heina nije dostupno za razumjeti ili doživjeti, Kako to? U kojem mentalnom stanju moram biti za to? Mislim, ja zbilja volim glazbu, ne baš svakakvu, ali volim štošta. Sumnjam da su slušaoci ovoga bitno iznad mene po bilo kojoj osnovi.


- ne postoji nikakva šansa za proizvoljnost, u prošlom postu sam objasnio zašto. Stvaranje jest spontano, ali i svjesno - prije svega zvuka samog, vibracija i prostora. Utoliko je jednako smisleno i/ili besmisleno kao interakcija dva svirača u free-jazz improvizaciji. Samo što Haino jest u odnošaju ne sa drugim sviračem (iako i to često radi), već sa zvukom samim - zvuk sam mu govori što treba učiniti, jednako kao što dvojici improvizatora koji se muzički razumiju onaj drugi "govori" što treba učiniti.

- naravno da sam pazio da ne napravim osnovnu grešku - projiciranje vlastitog smisla u nešto bezoblično. Sve što govorim je ono što i on sam govori, te što se istovremeno meni kao pažljivom slušaču iskustveno potvrđuje i djeluje u njegovoj muzici.

- na Hainovim solo koncertima (jedina stvar koju radi u zadnje vrijeme) se u pravilu sjedi, a bilo kakvo skakanje, mahanje glavama i sl. se u pravilu ne događa, osim ako se ne nađe kakva skupina idiota koja nema pojma kako to slušati. On sam inače prije koncerata stvara ugođaj kao da priprema meditaciju i ohrabruje potpuno mirovanje za vrijeme koncerata. Dalje, on je čisti straight-edge čovjek koji ne pije/puši/drogira se/ne pije kavu i jede onako kako jedu budistički redovnici - to je njegova duhovna pozadina inače i u tome je sve samo ne pozer, već jako dobro poznaje tematiku i živi ju. To mogu procijeniti jer sam i sam u sklopu studija studirao dosta ozbiljno vede, upanišade i rane budističke tekstove u sklopu par kolegija - njegova pozicija je budistička, dakle bez ovih osnova hinduizma s druge strane.

- mentalno stanje koje je potrebno za razumijevanje je kontekst koji sam, nadam se, ocrtao u zadnjih nekoliko postova, a onda povrh svega vrlo jednostavna, čista predanost zvuku. Na neki način usporedivo sa ugodnošću zvuka dobrog timbra - to je zvučni užitak sam po sebi. Na isti način treba pristupiti zvuku i ovdje. Zvuk sam po sebi "radi nešto" već samom svojom zvukovnošću. To je ono što treba slušati i to je ono na što haino reagira kad stvara, a na što se i slušalac treba senzibilizirati da bi shvatio tu logiku.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 15:12
Originalno postano od strane člana: Kalle242 Kalle242 napisao:

Lijepo sam ti reko Popole, previše je vjetrenjača!
Keiji Haino je sve samo ne zvijezda... možda sa prefiksom anti... njemu to sigurno nije bitno ni milimetar!

Mogući smisao je stanje svijesti, transcedentalni nivo koji zaokuplja stvaratelja glazbe ili sl. Na neki način je interesantnije stvarati sličnu nazovimo glazbu nego je slušati (bar meni)!

Za doba uzbuna i studentske dokolice, 90-ih u mom rodnom Sisku, sam sa prijateljem stvarao kojekakve "ambijente" improvizirajući uz pomoć akustične gitare, plehnatih udaraljki, sintisajzera i usisavača (da Minor G od Iskre ).

Inspiracija su nam bili Einstuerzende Neubauten, Coil, Zoviet France i slični "pacijenti" no isti su slične stvari radili i rade daleko suvislije i naravno sa backgroundom.
     

Kalle, slažem se sa tvojom ocjenom da se sve svodi na stanje svijesti pri stvaranju i slušanju i povezanosti te svijesti sa zvukom koji se proizvodi. Haino jest antizvijezda i jedan od izrazito utjecajnih ljudi u sferi te free-rock-jazz-noise scene, međutim ono što ga meni izdvaja od ostalih je upravo ovaj upravo klasični okvir u kojem stvara. Dok drugi više u maniri metoda free-jazza naprosto muziciraju, on je sadržajno usmjeren za razliku od te većine. Ja osobno to preferiram. A neću ni nabrajati sa kakvim je sve velikanima svirao, od Dereka Baileya, Lorena Mazzacane Connorsa, Kana Mikamia, Petera Brötzmanna, Tatsuya Yoshida-e, Johna Zorna itd itd itd.

Pacijenti koji su vam bili uzor su mi svi predobri, a istina je da tek kad čovjek pokuša nešto stvoriti počne uviđati koliko su naizgled jednostavne stvari teške i koliko je teško postići da nešto muzički funkcionira, a naizgled se čini "samo nabijanjem" ili čime već hehe.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 15:14
Originalno postano od strane člana: pupa pupa napisao:

Ponekad se nekakav dublji smisao uporno pokušava iščitati i tamo gdje
ga jednostavno nema. Ne mislim pritom samo na glazbu. Mislim općenito.

    
To je istina, zato i treba uvijek pri procjeni promatrati prije svega intenciju umjetnika, ono što čini, svezu intencije i učinka (djela), te naposlijetku potencijalni odnos slušača i djela/stvaraoca (pri čemu je slušanje uvijek su-stvaranje).

Učitavanje dubljeg smisla u nečije izdrkotine se javlja isključivo tamo gdje se ne pazi ili olako prelazi preko ovih stvari.


Objavio: Mate
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 15:22
    Sumnjam da se ovo o čemu Popol govori može nazvati glazbom uopće.
Glazba je matematički determinirana forma po svim temeljnim aspektima.

U isječku kojeg Popol citira Hain lamentira o zvuku i govori da ipak mora upotrijebiti glazbene instrumente. Valjda je to jedina poveznica sa glazbom. Način kako ih koristi ni u jednom trenutku nema veze s glazbom. Može te instrumente slobodno bacati po podu i udarati čekićem. Rezultat će svakako biti ne-glazba, a to može postići bilo čime tj ne trebaju mu glazbeni instrumenti uopće.

S druge strane, bilo koje GLAZBENo djelo, bilo kojeg žanra, dakle ono koje ima preciznu harmoniju, ritam, melodiju i dinamiku, može se ponoviti na bilo kojem instrumentu, kombinaciji instrumenata, sve do češlja, daske od pranja i par konzervi i uvijek će biti prepoznatljiva melodija, harmonija, ritam i dinamika kao i kod originalne izvedbe.
To nas vodi do toga da je glazbeni sadržaj i izraz ipak u sazvučju i slijedu unutar prirodnih skala, ritmova, harmonija. Glazbeni izraz je u potpunosti virtualan i neovisan o izvorima zvuka koji ga u trenutku stvaraju.
Bit je dakle u softweru ne u hardweru, čiji kod naprosto MORA biti apsolutno ispravan.
Po meni više glazbe u sebi nosi zvuk modema nego Hainove i slične izvedbe. Nadasve neugodne.
Zaista ne vidim, osim experimenta, gdje to vodi.


Objavio: TomislavZg
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 15:27
budući da se na forumu zadnjih para dana intenzivno pojavljuje riječ izdrkotina molim da se uvrsti http://www.audiofil.net/data/rijecnik/showTerm.asp?letter=I - ovdje da nam pravi društvo usamljenoj impedanci  ... neće bit potrebnoi dodatno objašnjenje, mislim da bumo se svi složili oko njenog značenja, al eto nek stoji bar neka smjernica za slučaj da naletit kakav newbee kojem je to relativna nepoznanica


pardon na off topicu (moral sam se izdrkat u nekoj od tema)


Objavio: Kalle242
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 15:34
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:


Pacijenti koji su vam bili uzor su mi svi predobri, a istina je da tek kad čovjek pokuša nešto stvoriti počne uviđati koliko su naizgled jednostavne stvari teške i koliko je teško postići da nešto muzički funkcionira, a naizgled se čini "samo nabijanjem" ili čime već hehe.
 
 
Mi smo radili totalno spontano i bilo je tones of fun... kasnije kad slušaš shvatiš da si miljama daleko od onoga na što smo navikli kod osvjedočenih inovatora npr. Stapletona, Christophersona, Czukaya ili FM Einheita!
Treba znati prepoznati moment, mood, zvuk, a upravo to pomenute čini genijalnim...
 
 


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 16:12
Vjerujem Kalle da je bilo vrlo zabavno. Meni je žao što se nisam ranije, u nekoj drugoj životnoj fazi počeo baviti takvom glazbom - da sam bio u stanju izraziti se u tom mediju, mislim da to ne bih lako pustio.

Mate, ja se slažem sa baš svime što si napisao osim sa zadnja dva retka, koji su tvoj osobni doživljaj. Ja bih slično mogao napisati za svoj odnos prema puno na ovom forumu obljubljene glazbe ali to ne činim jer sam svjestan da je to stvar ukusa i ne volim nepotrebno vrijeđati. No, to na stranu - to da se ovdje doista ne radi o muzici, nego o umjetnosti zvuka ne samo da nije diskvalifikacija takve umjetnosti zvuka, već za moj osobni i subjektivni pojam - upravo prednost.
    

EDIT:

P.S. Nešto što sam zaboravio prokomentirati - zaboravite you tube clipove kad je Haino u pitanju - njegove live kompozicije/improvizacije su redovno trajanja po minimalno 40ak minuta jedan komad, pri čemu im je ta minutaža u svakom svojem razvojnom momentu nužna da bi cjelina i putovanje imali smisla. Nužnost koncentriranog slušanja, hi-fi sustava a ne PC zvučnika i primjerene glasnoće su također valjda jasni sami po sebi.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 16:48
Nego da, spomenuo sam s kojim je sve velikanima svirao Haino, te sam u tom kontekstu spomenuo i Hainovog velikog fana - Johna Zorna - i uz napomenu da jako volim i Zorna i veći dio repertoara njegove kuće http://www.tzadik.com/ - TZADIK , poštenja radi mora se reći da je cijeli ethos Tzadika žešći rip-off ove izvorne japanske PSF scene čiji je Haino jedan od predvodnika.


Objavio: White Face
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 18:18
Originalno postano od strane člana: Gilberth Gilberth napisao:


Glede eksperimentalne glazbe... Na lanjskom Jazz timeu u rijeci su kao zadnji izvođač nastupali Sylvie Courvoisier & Lonelyville. Organizator i voditelj je prije njihova nastupa potrošio 5 minuta objašnjavajući publici da je baš to "pravi jazz", no publika očito nije došla zbog tog pravog jazza jer se je dvorana praznila kako je nastup trajao. E sad, ne znam je li ta skupina svirala ovakvu glazbu kakvu PopolVuh opisuje, ali bila je iznimno teška za slušanje i meni tada nije predstavljala neki užitak.
 

Činjenica je da glazbu osim tonova mogu činiti i drugi zvukovi. Ali nemojmo zaboraviti da je glazba umjetnost, a za to nije dovoljno ostvariti komunikaciju samo između umjetnika i njegovog glazbenog dijela. Odnos publike prema glazbenom dijelu je presudan i on određuje umjetnost i njegove pravce. Do tada možemo govoriti samo o eksperimentalnoj glazbi.



-------------
Ponašamo se kao djeca u osvijetljenoj sobi, koja zatvore oči i kažu da se boje mraka.


Objavio: White Face
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 18:27
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

 
to da se ovdje doista ne radi o muzici, nego o umjetnosti zvuka ne samo da nije diskvalifikacija takve umjetnosti zvuka, već za moj osobni i subjektivni pojam - upravo prednost. 
 
 

Glazba nije umjetnost zvuka, već jedan zaokruženi oblik tonova (zvukova) kojeg nazivamo glazbenim dijelom, skladbom ili kompozicijom.



-------------
Ponašamo se kao djeca u osvijetljenoj sobi, koja zatvore oči i kažu da se boje mraka.


Objavio: olif
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 18:29
Originalno postano od strane člana: White Face White Face napisao:

 

Činjenica je da glazbu osim tonova mogu činiti i drugi zvukovi. Ali nemojmo zaboraviti da je glazba umjetnost, a za to nije dovoljno ostvariti komunikaciju samo između umjetnika i njegovog glazbenog dijela. Odnos publike prema glazbenom dijelu je presudan i on određuje umjetnost i njegove pravce. Do tada možemo govoriti samo o eksperimentalnoj glazbi.

Tako je !
Slušatelji (konzumenti) su najmjerodavniji ( kritičari su po strani), glede kvalitativnog i kvantitativnog poimanja glazbenog djela.
 


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 18:30
Originalno postano od strane člana: White Face White Face napisao:

Ali nemojmo zaboraviti da je glazba umjetnost, a za to nije dovoljno ostvariti komunikaciju samo između umjetnika i njegovog glazbenog dijela. Odnos publike prema glazbenom dijelu je presudan i on određuje umjetnost i njegove pravce.

    
To je za mene jedan te isti odnos. Tvorac-djelo; djelo-publika; tvorac-publika. Svo troje se odnosi spram nečeg idejnog koje postoji po sebi, a čega je djelo (bilo koje umjetnosti) materijalna manifestacija. I u tom odnosu su ta tri elementa koja se odnose spram istog u su-odnosu. To je zapravo potpuno isti odnos. Zato ukoliko postoji stvaran odnos umjetnika i djela, bazirano na ideji, iz toga nužno proizlazi da postoji (po sebi) i odnos publike i djela. Ako se taj odnos koji po sebi postoji ne aktualizira, to nije umjetnikov problem. Zato propaganda u ikojoj varijanti nije suštinski dio umjetnosti.


EDIT:

olif - za mene su slušatelji mjerodavni tek onda kada su u stanju na primjeren način približiti se djelu. Tvorac djela je to u stanju po defaultu - ukoliko se radi o stvarnom (idejnom) tvorcu i djelu. Iskustveno i zbirno gledajući - slušatelji su najmanje mjerodavni za išta. To je samo korak od onog sasvim čudnovatog rezona "prodao je 5 milijuna ploča, mora da je dobar".


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 18:35
Originalno postano od strane člana: White Face White Face napisao:

Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:


to da se ovdje doista ne radi o muzici, nego o umjetnosti zvuka ne samo da nije diskvalifikacija takve umjetnosti zvuka, već za moj osobni i subjektivni pojam - upravo prednost. 


Glazba nije umjetnost zvuka, već jedan zaokruženi oblik tonova (zvukova) kojeg nazivamo glazbenim dijelom, skladbom ili kompozicijom.

    
Tako je, glazba nije umjetnost zvuka, umjetnost zvuka je pojam šireg opsega od pojma glazbe.


Objavio: olif
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 18:37
Ma nije to isti odnos !
Autor-djelo je zatvoreni specifikum njegove osobnosti i poimanja glazbe.
Djelo-publika je puno širi odnos, prožet afinitetima, etno pripadnosti, kultoroškim razlikama, naobrazbi, starosnoj dobi, raspoloženju......
Stručna glazbena kritika gradi poseban odnos prema djelu (autoru), prožet nekim postulatima, te također, pomalo; osobnim afinitetima....


Objavio: White Face
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 18:44
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

 
    
To je za mene jedan te isti odnos. Tvorac-djelo; djelo-publika; tvorac-publika. Svo troje se odnosi spram nečeg idejnog koje postoji po sebi, a čega je djelo (bilo koje umjetnosti) materijalna manifestacija. I u tom odnosu su ta tri elementa koja se odnose spram istog u su-odnosu. To je zapravo potpuno isti odnos. Zato ukoliko postoji stvaran odnos umjetnika i djela, bazirano na ideji, iz toga nužno proizlazi da postoji (po sebi) i odnos publike i djela. Ako se taj odnos koji po sebi postoji ne aktualizira, to nije umjetnikov problem. Zato propaganda u ikojoj varijanti nije suštinski dio umjetnosti.

EDIT:

olif - za mene su slušatelji mjerodavni tek onda kada su u stanju na primjeren način približiti se djelu. Tvorac djela je to u stanju po defaultu - ukoliko se radi o stvarnom (idejnom) tvorcu i djelu. Iskustveno i zbirno gledajući - slušatelji su najmanje mjerodavni za išta. To je samo korak od onog sasvim čudnovatog rezona "prodao je 5 milijuna ploča, mora da je dobar".
 

Znači svakog luđaka koji je stvorio određeni odnos prema svojem glazbenom dijelu, trebali bi nazivati umjetnikom.



-------------
Ponašamo se kao djeca u osvijetljenoj sobi, koja zatvore oči i kažu da se boje mraka.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 18:45
Originalno postano od strane člana: olif olif napisao:

Ma nije to isti odnos !
Autor-djelo je zatvoreni specifikum njegove osobnosti i poimanja glazbe.
Djelo-publika je puno širi odnos, prožet afinitetima, etno pripadnosti, kultoroškim razlikama, naobrazbi, starosnoj dobi, raspoloženju......

    
Tvorac-djelo-publika je za mene isti odnos, a svaki odnos publike koji nije barem u fundamentalnom skladu sa namjerom i idejnim odnosom autora i djela uzima djelo kao podlogu za manipulaciju u svojoj slobodnoj fantaziji. To nije čak niti pitanje interpretativne slobode, jer interpretativna sloboda niti je apsolutna, niti je anarhija, niti je puko subjektivna.

Protiv takve manipulacije u subjektivnu svrhu nemam ništa, i sam to ponekad upražnjavam, ali to nije primjeren odnos spram djela.


Objavio: olif
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 18:46
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

Tako je, glazba nije umjetnost zvuka, umjetnost zvuka je pojam šireg opsega od pojma glazbe.
 
Ne bih se baš složio da je glazba "pojam užeg opsega" od "umjetnosti zvuka".
Glazba kao takva, predstavlja splet mnogih čimbenika, a "umjetnost zvuka", kao pojam, se niti mnogo ne koristi u takvom obliku.
Glazba se komponira, zapisuje se i izvodi (uglavnom) u oblikuu glazbenog djela. G. dijelo opet ima notni sadržaj, instrumentarij, melodiju, harmoniju, strukturalni oblik, buduće izvođaće, ambijent, publiku, kritiku,zapis....
Slušatelji su uvijek relevantni......!!!!
bez obzira na njihovu naobrazbu i sposobnost razlučivanja, što nije ni bitno.
Bitno je da oni individualno, pozitivno doživljavaju glazbu !
Njih nije puno briga, ako neki autor ima "visoko" mišljenje o sebi, oni slušaju glazbu za "svoju dušu"....


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 18:49
Originalno postano od strane člana: White Face White Face napisao:

Znači svakog luđaka koji je stvorio određeni odnos prema svojem glazbenom dijelu, trebali bi nazivati umjetnikom.

    
Naglasak je na onom idejnom u postu kojeg citiraš - to sam posebno naglašavao. Ako je luđak sposoban odnositi se sa onim što jest na način primjeren ideji, onda on nije luđak. (Ideja nije zamisao, izmišljotina ili ikakva konstrukcija, nego misaoni vid stvari - na tako platonistički shvaćenom pojmu ideje i odnosa djela spram nje konstituira se cijela klasična estetika).
    

EDIT:

Originalno postano od strane člana: olif olif napisao:

Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

Tako je, glazba nije umjetnost zvuka, umjetnost zvuka je pojam šireg opsega od pojma glazbe.

Ne bih se baš složio da je glazba "pojam užeg opsega" od "umjetnosti zvuka".


Umjetnost zvuka kao "namjeravan i osvješten, svrhom usmjeren zvuk u vremenu" obuhvaća svu muziku plus još nešto što nije muzika i što su Mate, Joby i još neki s pravom nazvali "ne-muzika".

Muzika kao kako se već klasično definira - nisam siguran, ali reći ću otprilike - "melodijski, ritmički, harmonijski, matematički korektan odnos zvukova u kompoziciji" je nešto što ne obuhvaća onaj ostatak umjetnosti zvuka u gornjem smislu.

Umjetnost zvuka je pojam šireg opsega od muzike.
    


Objavio: olif
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 19:03
Dobro, može i tako, da je; "umjetnost zvuka" širi pojam, što naravno, glazbu izdvaja kao "određenu ljepotu specifičnih harmonika, ugodnu ljudskom uhu (mozgu) !
To naravno podrazumijeva da u "umjetnosti zvuka", mogi skupovi zvukova nisu "ugodni" mnogima iz slušateljske populacije.
Tu je zapravo i jedan od "problema" alternative, ona je konzumirana od užeg dijela populacije...


Objavio: White Face
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 19:04
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

Originalno postano od strane člana: White Face White Face napisao:

Znači svakog luđaka koji je stvorio određeni odnos prema svojem glazbenom dijelu, trebali bi nazivati umjetnikom.

    
Naglasak je na onom idejnom u postu kojeg citiraš - to sam posebno naglašavao. Ako je luđak sposoban odnositi se sa onim što jest na način primjeren ideji, onda on nije luđak. (Ideja nije zamisao, izmišljotina ili ikakva konstrukcija, nego misaoni vid stvari - na tako platonistički shvaćenom pojmu ideje i odnosa djela spram nje konstituira se cijela klasična estetika). 

 

Bez obzira mora biti društveno prihvatljiva, da bi govorili o glazbenoj umjetnosti…



-------------
Ponašamo se kao djeca u osvijetljenoj sobi, koja zatvore oči i kažu da se boje mraka.


Objavio: zook
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 19:06
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

Nego da, spomenuo sam s kojim je sve velikanima svirao Haino, te sam u tom kontekstu spomenuo i Hainovog velikog fana - Johna Zorna - i uz napomenu da jako volim i Zorna i veći dio repertoara njegove kuće http://www.tzadik.com/ - TZADIK , poštenja radi mora se reći da je cijeli ethos Tzadika žešći rip-off ove izvorne japanske PSF scene čiji je Haino jedan od predvodnika.


John Zorn je ludnica. Međutim ne mogu se (za sada) "sprijateljiti" s njegovim radovima izvan projekta Masada. Malo mi je to preteško i neslušljivo. Ali Masada je zakon. 04.07. ću ga po prvi put gledati i slušati uživo u Ljubljani.


-------------
đez je limunada




Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 19:19
Samo ukratko jer nemam vremena sada - najte zamjeriti na ovakav stil pisanja ovog posta:

olif - s time se slažem :).

White face - ja ne vidim nikakvu vezu društvene prihvatljivosti i umjetnosti. Ako išta, umjetnost je za mene prije svega kritika, progresivno mišljenje i djelovanje, a ne reproducirajuće (u smislu reproduciranja aktualnih društvenih normi) djelovanje. Štoviše, u radikalno dehumaniziranim društvima umjetnost za mene čak treba biti i anti-socijalna.

zook - Zorn jest mrak i upravo Masada mi je zakon. Onaj dvostruki disk electric Masade "At the mountains of madness" mi je zakon živi. Mislim da će ti biti živa ludnica u Ljubljani! Uživaj :)


Objavio: olif
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 19:29
Pa kud bježiš......!!!
S kim bum sad mlatil p. slamu po forumu !!??


Objavio: White Face
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 19:34
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:


White face - ja ne vidim nikakvu vezu društvene prihvatljivosti i umjetnosti. Ako išta, umjetnost je za mene prije svega kritika, progresivno mišljenje i djelovanje, a ne reproducirajuće (u smislu reproduciranja aktualnih društvenih normi) djelovanje. Štoviše, u radikalno dehumaniziranim društvima umjetnost za mene čak treba biti i anti-socijalna. 
 

Ti s praviš grbav?

 
Originalno postano od strane člana: White Face White Face napisao:

 Činjenica je da glazbu osim tonova mogu činiti i drugi zvukovi. Ali nemojmo zaboraviti da je glazba umjetnost, a za to nije dovoljno ostvariti komunikaciju samo između umjetnika i njegovog glazbenog dijela. Odnos publike prema glazbenom dijelu je presudan i on određuje umjetnost i njegove pravce. Do tada možemo govoriti samo o eksperimentalnoj glazbi.


-------------
Ponašamo se kao djeca u osvijetljenoj sobi, koja zatvore oči i kažu da se boje mraka.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 19:39
olif - za mene ovo nije mlaćenje prazne slame, baš naprotiv. Misliš da bih ovoliko energije ulagao da mi je to mlaćenje prazne slame ili nešto do čega mi nije stalo ?

White face - zaboravljaš da se s tom tvojom izjavom na koju se pozivaš nisam složio i napisao radi čega.

Sada stvarno begam za sada, pozdrav dečki!


Objavio: olif
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 19:47
"Sve osim sexa i slušanja dobre glazbe je mlaćenje prazne slame"
...iz vlastitog (bez)životnog iskustva !
Odoh slušat nealternativnu glazbu na (ne)alternativnom izvoru zvuka (grem)....
 


Objavio: Mate
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 20:57
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:



Mate, ja se slažem sa baš svime što si napisao osim sa zadnja dva retka, koji su tvoj osobni doživljaj. Ja bih slično mogao napisati za svoj odnos prema puno na ovom forumu obljubljene glazbe ali to ne činim jer sam svjestan da je to stvar ukusa i ne volim nepotrebno vrijeđati. No, to na stranu - to da se ovdje doista ne radi o muzici, nego o umjetnosti zvuka ne samo da nije diskvalifikacija takve umjetnosti zvuka, već za moj osobni i subjektivni pojam - upravo prednost.
    

Popol,
Nije mi namjera vrijeđati, žao mi je ako je tako doživljeno.
Jedina mi je namjera napraviti distinkciju između glazbe i nečega za što sada nemamo ni ime.
Meni ne smetaju experimenti i istraživanja. Oni na kraju krajeva u glazbi postoje već poodavno. No ruku na srce, nijedan od tih pokušaja nije našao širu publiku. To znači da se experimenti nužno moraju nastaviti.

Osobni doživljaj?
Definitivno je osobni doživljaj.

Čini se da sam u manjini.


Objavio: Silvestrus
Datum objave: 23.lipanj.2009 u 23:00
Što se tiče eksperimentiranja, Tom Waits je uveo zaista čudne instrumente na nekoliko svojih albuma, i dosta njegovih stvari bi mnogi opisali kao "teške" za slušati, ali ujedno je to i čovjek koji je napravio neke od najboljih melodija - jersey girl mi pada na pamet sad. Isto tako i kad se spomene Picassa u slikarstvu... Picasso je itekako savladao osnovne tehnike u slikarstvu prije nego što je krenuo u kubizam. Osobno cijenim umjetnike koji su dokazali svoje "zanatstvo" prije nego što su postali slavni po svom osebujnom stilu.


Objavio: Mate
Datum objave: 24.lipanj.2009 u 00:15
    Kubizam je genijalan u odnosu na neke mazarije koje nitko živ ne kuži. Uvjeren sam, niti sami autori.

Ali ima i jednostavnijih analogija:

"Sve ptičice iz gore
spustile se na more"

Banalno, ali razumljivo.

"Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote,
i moje misli san ozari
umrijet ću noćas od ljepote."

Razumljivo, veličanstveno!

"adjjhajsjhfgd sngskth
sfkshh čsfsh sačhčhuir"

Bljak!


Objavio: Kalle242
Datum objave: 24.lipanj.2009 u 14:37
Originalno postano od strane člana: White Face White Face napisao:

Odnos publike prema glazbenom dijelu je presudan i on određuje umjetnost i njegove pravce. Do tada možemo govoriti samo o eksperimentalnoj glazbi.
 
 
Zaboravljamo da je svijet poodavno veliko selo u glazbenom smislu.
 
Za primjer mogu uzeti možda jedan od ponajboljih hrvatskih noise rock sastava u tradiciji Big Blacka i čikaške škole.
Radi se o Opatijskoj grupi TRANSMISIA.
http://www.discogs.com/artist/Transmisia - http://www.discogs.com/artist/Transmisia
 
Nedavno gledao na TV emisiju o povijesti RI rocka i Transmisia je spomenuta samo uzgred iako se radi o grupi koja je jedina napravila proboj na strano tržište izdavši ploče za talijanski Wide records, kao i za američki Invisible records, kojeg vodi u industrial rock krugovima kultni bubnjar Martin Atkins!
 
Prije 14 godina sam imao prilike gledati Transmisiu uživo u zagrebačkom klubu Gjuro II, pa i upoznati se i popričati sa članovima benda. U to doba su se spremali ići na turneju sa HELMET po Americi.
Nekome ime Helmet neće značiti ništa, no oni koji duže prate alternativni rock će sigurno znati o komu i čemu se radi.
Drugi Transmisijin album "Dumbshow" je u US prodan u čak 40000 primjeraka davne 1994.
 
 
Ako se ne varam toliko ploča je prodao Gibonni u nas neke godine i to se smatralo golemim uspjehom, što zasigurno i je s obzirom na malo tržište!
 
Prema tome interesa za alternativu i ljudi koji prepoznaju recimo nešto drugačije ima jako mnogo samo su raspršeni od Vardara pa do Triglava ili bolje reći od Aljaske do Japana. Neki uzgred jako dobro i žive od svoje glazbe poradi velikog tržišta.
 
Alternativa je na neki način i jazz i klasična glazba s obzirom koliki mali postotak ljudi to dan danas aktivno sluša i prati, da ne pričam o audiofilima općenito!


Objavio: Gilberth
Datum objave: 24.lipanj.2009 u 15:08
Baš sam jučer pričao s dragom da mora da se u Rijeci jazz vratio u modu jer je jazz klub Tunel konstantno popunjen, a i iz najnevjerojatnijih krugova čujem da se regrutiraju novi jazz-o-fili.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 27.lipanj.2009 u 13:11
Jučer mi je stigao vinil jednog od meni najdražih albuma uopće:

http://xs.to">
Current 93 - The inmost light

Neki će ovaj cover prepoznati kao cover drugog dijela izvorno nazvane "The inmost light" trilogije pod imenom "All the pretty little horses". Ovo re-izdanje sadrži cijelu trilogiju na dva vinila (izvorno je to bilo izdano kao "Where the long shadows fall (before the inmost light)CD EP; "All the pretty little horses (the inmost light itself)" CD; "The starres are marching sadly home" CD EP). Vinili su jedni od najbolje zvučećih u mojoj skromnoj kolekciji, a imam više vrlo kvalitetnih izdanja koji su i više nego dobra referenca. Potpuno tihi, zvuk savršen, ploče fizički savršene - mrtvo ravne.

Izdanje šmekeraj do kraja, kako je i svojstveno cijeloj ovoj sceni iz koje potječe C93, kojoj je prezentacija uvijek bila dijelom cijele priče i na vrlo visokom nivou - ljubav prema i fizičkom objektu (zlobnici neka odmah zaborave govanca u lijepom omotu i slične stvari, jer ako je ikoji bend konzistentno izvanredan u svakom pogledu kroz 25 godina, onda je to C93). Debeli gatefold sa prekrasnom umjetnošću, veliki booklet sa divnim pozadinama, te naivnim ali "sinister" slikama, većinom rađenim u pastelama i temperi ako se ne varam - tematski savršeno vezane uz album(e), prozirni 180gm vinil, koji u rijetkom slučaju nije niti gimmick jer je i zvučno i fizički savršen, niti "razlog" da se nabije cijena preko uobičajene za "obični" vinil - ali tako to i jest sa većinom independent labela i bendova - marketing se tu najčešće svodi na kvalitetu muzike i proizvoda, a ne na pričice čija svrha je bildanje cijene.

http://www.allmusic.com/cg/amg.dll?p=amg&searchlink=CURRENT|93&sql=11:w9fyxqt5ldde~T1 - Current 93 (stavljam AMG link iako je i "biography" i "discography" dio napisan u najmanju ruku diletantski, kao i većina ovog lošeg sitea, ali još uvijek je jedini koji daje nekakav "overview") je jedan od meni najdražih bendova uopće, potpuno drugačiji i svojstven, apsolutno neusporediv sa ičim drugim, brutalno nezavisan od početaka do danas. U sadržajnom smislu vrlo inteligentan i svojstven, sa konzistentno nevjerojatnim riječima, slikama, kozmologijama i kozmogonijama utemeljenim u - s jedne strane - širokom rasponu kulturnih referenci Europe i Engleske, a s druge strane osobnim vizijama i doživljajima. U estetskom smislu bend koji je barem dva, a vjerojatno i tri puta postavio presedane - prvi puta u smislu apokaliptičkih soundscapeova na prva dva albuma - "Nature unveiled" i "Dogs blood rising", drugi put u sintezi engleskog folka i u duhovnom i u estetskom smislu (sa primarnom inspiracijom legendarne Shirley Collins) sa osobnim interpretacijama ezoteričnijih i crkveno ne-priznatih struja kršćanstva, uz snažnan utjecaj minimalne eksperimentalne elektronike, prvenstveno u domeni produkcije i finalne dorade materijala, te bolesno nadrealnih mixeva Stevena Stapletona (Nurse with wound - još jedan pionir nadrealne avangarde u Engleskoj u ranim 80im). Muzika koju riječi nikako ne mogu adekvatno opisati i koja zahtijeva jako puno od slušatelja, ali višestruko nagrađuje trud. Tu stajem, bez pretenzija da pišem šire o bendu o kojem niti cijela knjiga ne bi nužno nešto adekvatno rekla.

Ako bih išao opisivati ovaj album-trilogiju - prvi dio je 25 minutni eksperimentalni soundscape-intro (savršeno sadržajno vezan) koji mantrički slušatelja koncentrira, te "mood"-om i sadržajem lagano uvodi u tematiku albuma.

Drugi, centralni dio, sastavljen od mnogo "kretnji" u muzici, mješavina ove posebne vizije engleskog folka, sa briljantnom i briljantno korištenom akustičnom gitarom Michaela Cashmorea, koju dotični gotovo cijelo vrijeme svira "fingerpicking" stilom koji je savršeno sadržajno usredotočen i nikada ne prelazi u manifestaciju tehnike radi tehnike (iako bi Cashmore to svojom tehnikom bez problema mogao). C93 je naime uvijek bio primarno usredotočen na sadržaj, a sav zvuk je funkcija sadržaja. Povrh toga, mnogo suptilnih elektroničkih, na prvi pogled bi se reklo "glitcheva", koji su sve samo ne glitchevi jer se uvijek radi o savršenoj kontroli, te briljantan mix koji je opet vođen smislom svakog pojedinog tracka. Album je kao i svi C93 albumi strogo konceptualan, donekle ciklički, pjesnički iznimno snažan sa kaleidoskopskim i psihodeličnim uvidom u narav igre života i smrti, sa posebnim naglaskom na temu mogućnosti nevinosti, iskupljenja i eventualnog ništavila na kraju puta. Treći dio je opet 25-min eksperimentalni track sa odužom, apatično čitanom poemom uz zvuk škripe drvenih brodova u noći i spiralno se uzdižuće droneove.

Remek djelo koje će rijetki ikada čuti, što se može reći i za većinu outputa Currenta 93.


Objavio: pupa
Datum objave: 27.lipanj.2009 u 14:26
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

Jučer mi je stigao vinil jednog od meni najdražih albuma uopće:

 Current 93 - The inmost light



Vratio se ti glazbi. Pohvalno i korisno. Zašto korisno? Zato što sam odmah ovaj album u trostrukom CD izdanju stavio na spisak za odstrel. Moj đir. Oduvijek sam guštao i u takvoj mjuzi.

Mersi bokun. 


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 27.lipanj.2009 u 14:43
pupa - već otprije si upoznat sa C93 ili ne?

Meni je kad sam počinjao slušati ovaj bend bilo vrlo teško ući u cijelu stvar jer su oni svojim izrazom pokrili toliko teritorija da to nije normalno - sa uvod je potrebno kojih 5 albuma da se dobije kakav-takav uvid.

Album(i) o kojima sam gore pisao su svakako jedni od najboljih za uvod - sva tri. Uz to za početak još preporučam:

- "Of ruine or some blazing starre"
- "Nature unveiled"
- "Imperium"
- "In the foreign town, in the foreign land"
- "I have a special plan for this world EP"

Link na kuću koju vodi glavni čovjek Currenta i gdje se mogu naručiti albumi: http://www.durtro.com/newsf.html - durtro

Nažalost, stara distribucija (World serpent) koja je distribuirala ovaj bend jako dugo je već poodavno propala, tako da je mnogo njihovog materijala out of print.

Njihov američki distributer je: http://www.midheaven.com/front.html - midheaven


Objavio: pupa
Datum objave: 27.lipanj.2009 u 14:53
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

pupa - već otprije si upoznat sa C93 ili ne?

Meni je kad sam počinjao slušati ovaj bend bilo vrlo teško ući u cijelu stvar jer su oni svojim izrazom pokrili toliko teritorija da to nije normalno - sa uvod je potrebno kojih 5 albuma da se dobije kakav-takav uvid.

Album(i) o kojima sam gore pisao su svakako jedni od najboljih za uvod - sva tri. Uz to za početak još preporučam:

- "Of ruine or some blazing starre"
- "Nature unveiled"
- "Imperium"
- "In the foreign town, in the foreign land"
- "I have a special plan for this world EP"

Link na kuću koju vodi glavni čovjek Currenta i gdje se mogu naručiti albumi: http://www.durtro.com/newsf.html - durtro

Nažalost, stara distribucija (World serpent) koja je distribuirala ovaj bend jako dugo je već poodavno propala, tako da je mnogo njihovog materijala out of print.

Njihov američki distributer je: http://www.midheaven.com/front.html - midheaven


Ne, nisam upoznat. Zato ti se i zahvalih. 
Ovako letimično preslušavši samplere koje nudi Allmusic, na nekog me svirka podsjetila, ali na koga u ovom trenu ne nan.. Valjda mi zato i leglo iz prve. :)

Hvala na dodatnoj preporuci. Svakako ću se s njom pozabaviti kad natenane proučim "trojac".



Objavio: popol_vuh
Datum objave: 27.lipanj.2009 u 16:07
pupa - samo još nešto da kažem (znam da razumiješ da ovo nije nikakvo patroniziranje) - sve albume C93 koje kreneš slušati nužno slušaj od početka do kraja i nužno slušaj riječi. Svi albumi su jako strogo konceptualni i u ovom bendu je u 90% albuma primat u riječima, a pjesme istrgnute iz konteksta cjeline nemaju svoj puni smisao.

Što se podsjećanja tiče - moguće da te neki sampleovi (pogotovo sa albuma Thunder perfect mind) podsjećaju na Death in june (na kojem albumu na većini pjesama Douglas Pearce i svira gitaru). Odmah na albumu nakon toga Douglasa je permanentno zamijenio Michael Cashmore, čiji stil i komponiranja i sviranja je potpuno drugačiji od Douglasovog. Douglas Pearce i David Tibet su u to vrijeme i prije toga bili veliki prijatelji.

U slijedećem postu ću napisati malo o još dva dosta netipična albuma C93 koja smatram vrijednima pažnje: Ina foreign town, in a foreign land i I have a special plan for this world.


Objavio: why stakla
Datum objave: 27.lipanj.2009 u 16:33
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

pupa - samo još nešto da kažem (znam da razumiješ da ovo nije nikakvo patroniziranje) - sve albume C93 koje kreneš slušati nužno slušaj od početka do kraja i nužno slušaj riječi. Svi albumi su jako strogo konceptualni i u ovom bendu je u 90% albuma primat u riječima, a pjesme istrgnute iz konteksta cjeline nemaju svoj puni smisao.

Što se podsjećanja tiče - moguće da te neki sampleovi (pogotovo sa albuma Thunder perfect mind) podsjećaju na Death in june (na kojem albumu na većini pjesama Douglas Pearce i svira gitaru). Odmah na albumu nakon toga Douglasa je permanentno zamijenio Michael Cashmore, čiji stil i komponiranja i sviranja je potpuno drugačiji od Douglasovog. Douglas Pearce i David Tibet su u to vrijeme i prije toga bili veliki prijatelji.

U slijedećem postu ću napisati malo o još dva dosta netipična albuma C93 koja smatram vrijednima pažnje: Ina foreign town, in a foreign land i I have a special plan for this world.
ja bi rekao da su bili i više od toga . uglavnom, sjajan osvrt na currente. nisam ih puno slušao, ali sad ću to pokušati nadoknaditi tj. prostudirat ću neke albume koje si ti spomenuo, a ja ih nisam čuo. inače, postoji i knjiga ''in a foreign town...'' thomasa ligottija. nisam je čitao, ali čuo sam samo hvalospjeve. navodno je upravo ta knjiga i bila inspiracija tibetu i douglasu pearceu koji također ima pjesmu u kojoj pjeva: in a  foreign town, in a foreign land... eto, ranije nisam imao remena da se konkretno uključim u ovu temu, ali uskoro ću i ja dati svoj doprinos. zahvaljujem što si pokrenuo ovaj kutak. bio je neophodan. javim se uskoro s osvrtom na jedan meni drag bend. pozdrav!


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 27.lipanj.2009 u 16:51
why stakla - biti će gušt pročitati doprinos

Inače, dobro veliš - više od prijatelja, možda bi se moglo reći homoerotski prijatelji .

In a foreign town... i u samom original albumu ima za koricu digipak omota uvezena vrlo debela knjižica sa 4 kratke pripovijesti Thomasa Ligottia za koje pripovijesti na albumu postoje 4 dugačka eksperimentalna tracka koji su soundtrack za pripovijesti namijenjen da se sluša za vrijeme čitanja i koji su među ponajboljim eksperimentalnim trackovima koje su C93/Nurse with wound/Christoph Heemann (HNAS, Mirror) IMO ikada napravili, a svjestan sam koliko je to hrabra izjava.

Ta fraza je doista česta referenca ranih C93 albuma (Dogs blood rising), i nekih DIJ izdanja.

Ligotti je meni osobno izvrstan pisac i opet, meni osobno, bolji čak i od njegovog učitelja, H.P.Lovecrafta, kojeg isto jako volim.

Što se C93 tiče, moram reći još jednu stvar - meni je inače njihov album kojem je spjevano najviše hvalospjeva "Thunder perfect mind" među najlošijim albumima Currenta uopće. Vidim njegovu razvojnu vrijednost u kontekstu povijesti benda, ali sam za sebe meni je taj album prije svega vrlo nepovezan i možda jedini C93 album koji je obična kolekcija pjesama, a ne pravi cjeloviti album. Također, zvuči vrlo "obično" u usporedbi sa njihovim remek-djelima.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 28.lipanj.2009 u 11:51
Originalno postano od strane člana: Kalle242 Kalle242 napisao:


Zaboravljamo da je svijet poodavno veliko selo u glazbenom smislu.

Za primjer mogu uzeti možda jedan od ponajboljih hrvatskih noise rock sastava u tradiciji Big Blacka i čikaške škole.

Radi se o Opatijskoj grupi TRANSMISIA.

    
Kalle, za Transmisiu ni ja nisam čuo, što mi nije čudno budući da ovu školu rocka u principu ne slušam, ali mi je iskreno drago kad vidim neki takav bend da uspije na ovoj razini koju opisuješ za transmisiu - svaka čast dečkima. Uvijek mi je fascinantno kakva se imena tu u Hrvatskoj povlače po medijima kao velika (ne mislim na estradni šund, naravno, to nije vrijedno spomena), a imamo ovakvih uspjeha.

Recimo još jedan aktualni hrvatski bend koji rastura, a istovremeno imaju i jebački uspjeh je Seven that spells - dečki su potpisani na labelu http://www.blrrecords.com/shop.php?let=s - Beta-lactam ring records , koji je jedan od najboljih novijih nezavisnih labela. Dovoljno je reći da su jedno vrijeme imali gotovo ekskluzivitet na Nurse with wound izdanja i ekskluzivitet na solo Edward Ka-Spel izdanja, a uz to su izdavali trenutno najuzbudljiviju muziku iz Finske - bendove poput Kemialliset Ystavat ili Avarus, pa onda solo izdanja Aidana Bakera - sve među izrazito relevantnom muzikom danas. Već potpisanost za ovaj label je enormni uspjeh koji je meni za "ispadanje monokla". Kad se tome pribroje zajednička izdanja sa Acid mothers temple, pa njihova nedavna turneja po japanu gdje su nastupali sa ljudima poput Makota Kawabate ili Masonnom - kapa dolje.

Ali naravno, u našem dragom hrvatskom seocu su Prljavo kazalište i Parni valjak još uvijek "the rock bendovi".


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 30.lipanj.2009 u 14:55
Rekao sam da ću napisati još koju o još dva albuma Currenta 93. Radi se o:


Current93/Thomas Ligotti: In a foreign town, in a foreign land (1997)


Current93: I have a special plan for this world (2000)

U istu domenu može ući i album "Faust" (2000). Estetski, ovi albumi su jako povezani sa prva dva službena albuma C93 iz 1984 godine (Nature unveiled i Dogs blood rising) - radi se o dugačkim "soundscapeovima" koji u sebi imaju i muzičkih elemenata, ponajprije pozadinske gregorijanske korale, vrlo rudimentarne "plemenske" ritmove na neuobičajenim objektima koji se koriste kao udaraljke, "melodična" zavijanja, škripu i zvučne manipulacije itd. Ne može se za ove albume reći da su to "zvučni kolaži", jer kolaži imaju drugačiju logiku, ljepljenje međusobno odvojenih elemenata jedan uz drugi i tako postignuto kontekstualiziranje, nadrealno zbunjivanje, krajnje divergentnu "naraciju" ili nešto treće. Kod C93 nikada nije bilo riječi o tome, već su sve ove kompozicije uvijek imale vrlo koherentnu unutarnju logiku, neisprekidanu, nikad sa namjerom da zbunjuju ili na ikoji način manipuliraju slušaocem iz neke meta-pozicije. Ovdje se, kao i uvijek kasnije, radi samo o pokušaju primjerenog izraza stanja duha.

Ono u čemu se ovi noviji radovi razlikuju od prvih albuma C93 jest to da je došlo već do radikalne evolucije duhovne pozicije iz koje albumi proizlaze, te ovi albumi čak niti nisu na tragu tog cjelokupnog razvoja, već su nešto poput "side-albuma" u tom smislu što su parcijalni u odnosu na tu razvojnu putanju, ali su u svojoj parcijalnosti zaokruženi.

Ta parcijalnost se odlikuje zasebnim i samostojnim "pričama" izvan konteksta razvojnog duhovnog puta C93 - u slučaju "In a foreign town..." to su 4 kratke priče Thomasa Ligottia, kojima su 4 dugačka soundscapea na albumu soundtrackovi. Muzika nema riječi osim na nekim mjestima pročitano par rečenica, kako bi se znalo otprilike na kojem mjestu bi trebao biti čitalac koji simultano sam čita tekstove Ligottia (priložene uz CD).

Thomas Ligotti je pravi učenik onih boljih aspekata H.P.Lovecrafta i njegove ideje "kozmičkog horora". Kod Lovecrafta temelj za to je bila fantazija i samoproizvedena "mitologija". Kod Ligottia je to jedna filozofski vrlo informirana fantazija - fantazija koja je zbog filozofske informiranosti vrlo uvjerljiva, a s druge strane na tome gradi na najboljim stvarima u jednoj maštovitoj fantaziji - mitološka nadgradnja opće perspektive u koju se ulazi kroz izvorno pojedinačna prije svega mjesta, a zatim likove i događaje. Ono što Ligottiu također snažno ide na ruku je dobro razumijevanje onoga što je "strašno" - znanje da je strašno uvijek i nužno nepoznato i da čim postaje poznato prestaje biti strašno. Zato Ligotti uvijek znamenuje, ukazuje, suptilno insinuira, ali mu nikada ne pada na pamet pokušaj ikakvog otkrivanja. Zato on stvara prije svega prostor za fantaziju, snažno uokviren uvjerljivim temeljima, unutar kojeg prostora postoji širok interpretativni prostor za samoigru pojedinca koji čita ovakvo djelo. Što se tiče C93 - sugestivnost, genijalna zvučna paleta, tempo razvoja, suptilno zvučno-simboličko sugeriranje ovih trackova i njihov opći duh savršeno su komplementarni tekstovima i stilu Ligottia. In a foreign town, in a foreign land je zbog toga suptilno remek-djelo koje je najbolje iskušavati (prema uputama na koricama) u sumrak, kada je koncentracija na razini i kada je duh aktivan i spreman igrati se istovremeno sa fantazijom i sa vrlo promišljenim idejama na koje se fantazija nadograđuje.

I have a special plan for this world je sličnog koncepta, međutim sve riječi su izgovorene na samom muzičkom tracku. Priča je pronalazak Ligottia, koji je na nekom polu-smetlištu u americi našao audio kazetu na kojoj netko nesuvislo priča o svojem planu za ovaj svijet. Na temelju toga stvoren je tekst iz perspektive nekoga za koga se otpočetka do kraja pitamo radi li se o čovjeku, bogu, demonu ili možda kozmičkom logosu, koji iz prvog lica priča o svojem kozmičkom planu u domeni igre boga i ništavila, svjetla i sjene, slobode i lutkice na koncima, opet sa temeljnim predznakom znamenovanja. Muzički track je vrlo pomaknut, kao i sama priča, a dvoperspektivnost "glasa u glasu" "uma u umu" je postignuta dvotaktnom izmjenom normalnog govorećeg glasa i glasa kroz filter uništene kazete, što kroz progresiu tracka dovodi do krajnje konfuzije u pogledu govornog subjekta, što je popraćeno i samim tijekom priče.

U opisu je nemoguće izbjeći da cijela stvar zazvuči pomalo banalno i utoliko možda radim fundamentalnu grešku pokušavajući pisati o ovome uopće, međutim radi se o dva fascinantna albuma koje preporučam svima.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 17.srpanj.2009 u 17:08
http://xs.to">
Kreng - L'Autopsie Phénoménale De Dieu

Jedan od rijetkih novijih albuma koji me donekle "iznenadio". Iznenadio me određenom novošću. Radi se o nekom belgijancu koji, čini se, uglavnom radi muziku za pomaknute kazališne predstave. Ovo mu je prvijenac što se "izdanih albuma" tiče. Izdano na engleskoj kući "Miasmah" ove godine.

Muzika...hm, vrlo teško za opisati. Gotovo kao nešto između određenih albuma Harrya Partcha i zadnja dva albuma pod "Svarte Greiner" imenom. Harry Partch je poznat, ovaj drugi norvežanin baš i nije - vrlo mi je teško opisati muziku na ovom Kreng albumu. Neka poremećena kombinacija avangardne klasike Partchevog tipa - dakle, nije isprekidana, nije kolažna, bez naglih rezova, progresija i sličnog, ima svakakav zanimljiv instrumentarij, izuzetno lijepo "teče" i uspijeva istovremeno biti vrlo apstraktna/atmosferično sugestivna i s druge strane "klasična".

Sadržajno, album je vrlo uznemirujuć u svojem tonu i sugestijama, u svojoj podlozi ima nešto vrlo seksualno (ovo nije samo asocijacija na temelju covera), a istovremeno mu seksualnost nije uopće tematika. Tematika je za mene više nešto u skladu sa naslovom albuma, koji razumijemo i mi koji ne znamo francuski. Na albumu nema riječi, ali muzički narativ je vrlo snažan i u domeni impresije konzistentan.

Eto, kada se priča o albumu, odmah prilaze čovjeku asocijacije baš sa ranim, "primitivnim" (u najboljem smislu riječi) dark ambientom, bolesnicima poput "Zero Kama"-e, Aube-a, Lustmorda i sličnih, međutim koliko god to s jedne strane bilo opravdano, s druge nije jer je ovaj album puno "organskije" zvučeć i na jedan suptilni način je poremećeniji (ok, Lustmord nikad nije bio naročito poremećen, ali Zero kama npr. jest). Također, ovaj album, muzika, sve oko njega je potpuno lišeno jedne pomalo čak jeftine teatralnosti koja je oduvijek "krasila" čak i ponajbolje umjetnike ove vrste. Što opet ne znači da je album imalo akademski, a to je za mene osobno izvrsno.

Eto, čovjek je uspio snimiti album koji bih osobno nazvao originalnim, a naslušao sam se ovakve muzike. To da ovo mogu za ikoga reći nakon svega što sam čuo, 2009. godine je već samo po sebi meni osobno pomalo nevjerojatno. U svakom slučaju - izuzetan prvijenac i čovjek na kojem treba dobro držati oko.


Objavio: why stakla
Datum objave: 19.srpanj.2009 u 16:04
"SCH, grupa sarajevskih alter-manijaka koji su, uglavnom bestraga i bez traga, rasuli više divlje energije i artificijelnog rebelizma nego što bi moglo stati u sve gotske undergrounde od Hamburga do Londona."
Miljenko Jergović
 
Grupa SCH predstavlja jedno od najznačajnijih imena u oblasti alternativnog rock stvaralaštva na tlu bivše Jugoslavije. Nastala je sredinom osamdesetih godina u Sarajevu. Od tog vremena pa do danas, grupa je imala intenzivan stvaralački i izvođački život i njena popularnost je iz dana u dan rasla, ali nikad nije prešla granicu koja dijeli ovakav rad od komercijalnog djelovanja. Održani su brojni javni nastupi i koncerti u više značajnih alter-rock centara: u Sarajevu, Zagrebu, Rijeci, Ljubljani, Pragu, Budimpešti, Ženevi, Mariboru, Celju, Kopru, Beogradu, Subotici, Novom Sadu, Nišu... SCH je učestvovao na svim poznatim Ex-YU festivalima alternativnog rocka, kao što su Yurm, Novi rock, Subotički festival itd. Grupa je imala mnoštvo pojavljivanja u medijima (radio, TV, novine) i vjerojatno ne postoji niti ijedan značajniji časopis ili dnevne novine u kojima nije objavljen neki tekst, recenzija, kritika ili interview u vezi SCH (o fanzinima da i ne govorimo). Također je urađeno više priloga i video clip-ova. Muzika grupe je korištena u nekoliko filmova i radio emisija, kao i par kazališnih predstava. (preuzeto s http://www.sch.ba/ - http://www.sch.ba/ )

SCH - WHITE MUSIC (2Ways2GermanArt&WorkDiscipline)
 
 
Ovaj album izvorno je objavljen na kaseti 1992. godine. Danas je dobavljiv i na cd-u u zagrebačkoj izdavačkoj kući Listen Loudest. To je treći album ove bosanske grupe i predstavlja kraj njihovog bavljenja ratnom tematikom. Prvo sam mislio sam nešto napisati o zvuku, ali objašnjenje koje stoji na omotu ovog albuma toliko je genijalno i zanimljivo da ga jednostavno nisam mogao izostaviti. Na kraju krajeva, tko će bolje od njih samih opisati taj album? 
 

Album se sastoji od 5 kompozicija:
1. End
2. Straight To Discipline
3. Our Song
4. O Deutsche
5. Smjena (Change)
 
Ovaj album SCH odabrao sam iz jednostavnog razloga što ga često slušam u zadnje vrijeme. Uvid u kompletnu diskografiju može se naći na njihovoj web adresi http://www.sch.ba/ - http://www.sch.ba/ . Glazbeni razvoj SCH kreće od punk-rock skladbi i preko noisea na tragu ranih Swansa (začinjenog industrial zvukovima) završava na elektronici.
 
Evo nekoliko youtube clipova koji će poslužiti za površno upoznavanje s SCH glazbom:
 
http://www.youtube.com/watch?v=0aEjpYyqvIk&feature=related -  
http://www.youtube.com/watch?v=YFuDCmKDxQU&feature=PlayList&p=449D6CD90978593C&playnext=1&playnext_from=PL&index=2 -  
http://www.youtube.com/watch?v=0H9ZyrRiJck -  
http://www.youtube.com/watch?v=WCISEx_QKtQ - SCH - O DEUTSCHE - LIVE AT MOCHVARA 13.03.08.
 
http://www.youtube.com/watch?v=Cr-VjzTmA7I&feature=related -  
http://www.youtube.com/watch?v=vf-32edVTOU&feature=related - SCH - LET'S PRAY - LIVE AT MOCHVARA 13.03.08.
 


 
 


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 01.kolovoz.2009 u 15:32

Current 93 - Aleph at hallucinatory mountain (2009)

Novi album C93 izašao je nedavno. Posebno spominjem čitavu stvar jer se opet nastavlja divan niz promjene, silnih metamorfoza kroz koje je ovaj bend prošao i uvijek ostao potpuno prepoznatljiv. To je za mene izuzetna kvaliteta.

Ovaj put, pomalo šokantno, ako se netko nije nadao da C93 može rokijati - eto, može. Ovo vjerojatno nije čudno onima koji prate što David i kompanija sluša u zadnje vrijeme i s kim se druže - Stephen O'Malley (Sunn0)))), Al Cisneros (Om) i slična banda je napokon našla put do Davida Tibeta haha. Naravno da se ne radi o rokijadi od početka do kraja i da je sve isprepleteno vrlo pomaknutim produkcijskim potezima, standardno kreativnim miksevima, čudnovatim kombinacijama instrumentarija itd. Ali ovo je najbliže rock albumu što je C93 ikada bio. Ako se na umu ima http://www.allmusic.com/cg/amg.dll?p=amg&sql=10:hifexqthldje - Lucifer over London album, onda treba reći da to nije taj tip rocka - već nešto mnogo intenzivnije u smislu jedne surove muzičke sile. Naravno, kompozicije su kružno/spiralne ili pak u maniri free-jazz (free-rock) lutanja a nad njima su opet prominentne Tibetove riječi. Tematika albuma - preuzeti ću jako dobro napisan djelić teksta koji je napisao jedan recenzent kojeg jako cijenim:

"...the gnostic Christian texts of the early 2nd Century, Thelemic citations from Aleister Crowley, snippets of Coptic, and plenty of Tibet's feverish dislocations of images delivered in stream of consciousness. The central protagonist here is Aleph, a character with a slippery persona, one that may be acting before God set the universe in order, one that may be acting as a dopplerganger to Adam, one that may be the murderous precursor of Cain, one that may spell out an alternate origin of Lucifer, or one that is unique to Current 93."

Općenito, nakon http://www.allmusic.com/cg/amg.dll?p=amg&sql=10:3pfpxqudldse~T1 - Black ships ate the sky albuma (sa ovom recenzijom se u mnogome ne slažem ,ali OK je), uključujući i njega, Tibetove riječi meni osobno postaju preezoterične da bi ih razumio u potpunosti. U ranim albumima - ideja apokalipse i Comte de Lautréamont su bili dosta za razumijevanje, onda nakon toga neke fundamentalne filozofske stvari i više-manje standardno kršćanstvo, neki literarni klasici, pa onda tzv. http://en.wikipedia.org/wiki/Patripassianism - patripassianism , pa razni gnostički spisi, ali u zadnje vrijeme otkad je Tibet počeo ozbiljno studirati koptski jezik i tekstove na tom jeziku, a paralelno i pisati na vrlo drugačiji način nego prije, sa mnogo više "toka svijesti", slobodnih asocijacija, još mnogo više metafora nego prije itd. - tekstovi su mi postali relativno slabo razumljivi u mnogome. Međutim, uz trud se može ući u sve, a i neovisno o tekstovima, izuzetno snažna emocija, neposrednost ekspresije i genijalnost strukturiranja trackova i albuma kao cjelina je tu kao i uvijek pa se velik dio (možda i većina) smisla izvlači upravo odavde.

Posebno bih spomenuo još jednu jako čudnu stvar za C93 - naime dobar dio ovog albuma ima bubnjeve/udaraljke. I to kakve - na bubnjevima je pravi čovjek - http://en.wikipedia.org/wiki/Alex_Neilson - Alex Neilson koji je meni osobno jedan od najboljih mladih bubnjara koje sam čuo. Imao sa ga prilike vidjeti i uživo prošle godine sa Six organs of admittance u Zagrebu u sklopu Žedno uho festivala. Izuzetan "drive", osjećaj i silina bubnjanja, a bez i trunke nabijanja.

Gitare su režeće, prijeteće, nisu "droning" kao Om ili Sunn0))) gitare koje sam spominjao, ali ima nešto psihodelično i/ili halucinogeno u njima - i u kompozicijama i u samom zvuku. Produkcija odlična kao i uvijek - kod C93 se uvijek vidilo (čak i kada su bili najklasičniji) da je to u suštini eksperimentalni bend i da se ono što stvaraju gleda kao zvuk, stvaranje zvuka, a ne muziciranje - upravo zato i mogu čak i kad su na prvi pogled standardni ili klasični zvučati vrlo pomaknuto. Jedan od razloga što C93 može 2009. zvuk gitare učiniti novim.
    
Album je mješavina siline i nježnosti, izravnosti i suptilnosti, strašnosti i ljepote. Rad velike snage.
    


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 19.kolovoz.2009 u 11:45
Outsider black metal pt.1

Odlučio sam napisati dva posta o nekim događanjima specifično u "black metalu" (uvjetno rečeno) u zadnjih cca 5 godina ponajviše. Postove ću staviti ovdje zato što se radi o black metalu koji nipošto više nije black metal, već oslobođeni black metal. Kroz post će se, nadam se, vidjeti zašto je i pod kojim uvjetima jedan tradicionalno nealternativan pravac muzike stavljen u topic o alternativnoj muzici.

Metal kao jedan od, općenito govoreno, najzatvorenijih (ne u smislu "hermetičnosti" ili neshvatljivosti - nema ništa hermetično u metalu uopće) pravaca u pop muzici postoji kao ekstremno otporan na inovaciju, bilo kakve avangardne pomake, radikalno drugačije pristupe (govoreno ne iz sfere muziciranja, tehnika, kompozicija i sl., već iz sfere "meta-pristupa" - pitanja poput "zašto kompozicija?", "što je zvuk?", "kako se može potpuno drugačije muzicirati/proizvoditi zvuk?" i sl.).

Black metal je u svojim počecima, pa onda tako i u tzv. "drugom valu" u vidu bendova poput Emperor, Immortal i društvanca gdje je doživio komercijalnu eksploziju pokazivao svojevrsnu dvostranost - zvuk koji je pokazivao jasan prostor za transcendiranje sebe samoga, transcendiranje metala i ulazak u eksperimentalnije vode, a s druge strane pokazivao je žestoku zatucanost i djetinjastost u vidu teatralnosti, šlampavih ideologija, poganstvo vs. kršćanstvo priča, furki na nordijsku mitologiju, "corpse-paint" ratnih boja i sl. U tom vremenu bilo je jasno da je black metal po defaultu norveška stvar uz pokoju iznimku ostale skandinavske braće zaprljane krvi. Muzički dešavala se ista stvar, suština muzike svela se na blast-beatove i brzinu, poneki himnični pseudo-refren, lijepe melodije zakopane u brdima distorzije, izostanak produkcije ili vrlo sirovu i rudimentarnu produkciju. Unutar tih obrazaca black metal u skandinaviji generalno postoji više manje i danas, odnosno još uvijek se nije desila promjena u pogledu na zvuk ili svijest o tome što se muzički zapravo radi i može raditi nakon davno prošlih "slavnih dana", a jednako tako tu su još uvijek, u ovom historijskom trenutku smješnije nego ikad priče koje sam spomenuo gore a tiču se sadržaja muzike.

I tu uskaču, pogotovo zadnjih godina, neki novi bendovi ali uglavnom ne iz Skandinavije, već prema onome što sam imao prilike upoznati prvenstveno iz zemalja poput Francuske, Amerike i ponekih slavenskih zemalja. Ono što su ti "novi klinci" počeli raditi je to da su shvatili suštinu black metala kao njegovu atmosferu - koju je morao čuti svatko tko je slušao neki pristojan black metal bend i ima barem nešto inklinacije prema tome - i tu atmosferu, lišenu svih teatralnosti, svake ideologije, počeli proizvoditi kroz radikalan obrat u pristupu muzici. Muzika se počela shvaćati prije svega kao zvuk, ne kao muziciranje, u potrazi za zvukom i slaganjem zvuka na način da se dođe do "black metal atmosfere" na jedan radikalno drugačiji način. Ova promjena u perspektivi ne samo da je omogućila ponovno slušanje black metala zbog lišenosti svih onih ranijih opterećenosti, već je otvorila i jedan samoodmak ove muzike same od sebe gdje je vrlo često i samoosvješteno sprdanje iz ikonografije ranijeg black metala ali ne sa samosvršnim zbijanjem šala, već sa svrhom ozbiljavanja i manifestiranja idejne odmaknutosti ove muzike same od sebe, a opet zadržavanja svoje esencije.

Drugim riječima, zadržalo se ono što i ja smatram suštinom ove muzike (atmosfera - koja je izvrsna kad je pogođena), uvedene su radikalno drugačije metode postizanja ove suštine, a s druge strane lišilo se svih onih djetinjarija, nespretnosti i upitnih ideologija kojima je black metal bio ispunjen ili se pretvarao da je bio ispunjen.

Prvi noviji BM bend koji bih spomenuo i koji za mene odlično radi gore navedeno je:

Black raven choir - djelo jednog poljaka, prije svega pjesnika, čiji zadnji album:


Black raven choir - My firstborn will surely be blind

izvrsno utjelovljuje mnogo stvari o kojima sam gore govorio. To mu nije prvi album, ali je IMO najdalje otišao u smjeru u kojem sam pisao. Dobro je primijetiti i ime, koje za razliku od starog BM-a ne samo da ne puca na teatralnost, veličinu, "majestetičnost", već je samoosvješteno, "tongue-in-cheek" objektiviranje BM ikonografije u kojem objektiviranju ona postaje nečim čime se manipulira, a postpuno nestaje kao subjekt. To je još jedan moment izvanjštenja black metala iz samoga sebe. Sasvim ista stvar vidi se i u coveru te logo-u. Te stvari nisu ekskluziva ovog "benda" ili albuma, već je to karakteristično za ova nova kretanja u BM-u o kojima pričam. Može se pogledati i ovaj spot koji je više "grim" od svakog ranog BM albuma, a istovremeno ima i vrlo snažan element dvoznačne i pomalo nadrealne perspektive koja rezultira gotovo pa u podsmjehu na cijelu stvar:

http://www.youtube.com/watch?v=0vdRTQo39YE - Kigi wa haru

Kad se pritom uzme da je ova, kao i neke druge pjesme na tom albumu obrada folk pjesme (ne radi se o obradama true, glory days norveških poganskih narodnih, da ne bi to palo na pamet), a da će sljedeći album ovog benda biti album obrada country pjesama, onda se vidi da se radi na tome da se black metal poetika i estetika koja IMO itekako ima što za reći proširi, da se kroz nju filtriraju neki ozbiljni sadržaji i da se izađe na kraj sa novom formom izraza. Sve "sprdanje" sa klasičnom ikonografijom BM-a cijelo vrijeme nije blesava parodija koja bi trebala nekoga nasmijati - da je tako, ovakvim pojavama ne bih poklanjao pozornost - već se u tom "sprdanju" radi o kontroliranom objektiviranju i uzimanju distance s koje se može samoosvješteno manipulirati poetikom koja ima što za reći. Zato izlazište nije nipošto neka vrsta humora, kako je to kod recimo novijih albuma Darkthronea, koji me upravo zbog toga (kao i zbog muzike) uopće ne zanima.

U sljedećem postu ću konkretnije predstaviti još neke bendove na ovom tragu, jer radi se o širokoj pojavi - ja bih čak rekao o historijskoj svijesti black metala - a ne o individualnim pojavama - zato i pišem o ovoj temi. Ovo je pokazatelj prekrasne fundamentalne transformacije i oslobođenja jednog pravca u muzici.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 13:25
Outsider black metal pt.2

Ovdje ću navesti još nekoliko bendova da ilustriram napisano u prethodnom postu. Poznato je da u mnogim "žanrovima" glazbe kroz razvitak dolazi do zasićenja, a put preko toga se najčešće traži u raznim "eklektičkim" pristupima koji su rijetko dobro izvedeni, odnosno rijetko se stvara nova organska cjelina, već se dobiva samo nekoherentni mix svega i svačega koji ne liči ni na što i dokazuje ništa drugo nego bezidejnosti autora.

Toga naravno ima i u black metalu, ponajprije u raznim fuzijama sa progresivnim metalom, ponekad čak death metalom, vrlo često sa današnjom izdrkotinom koja perzistira na naslijeđu Throbbing gristlea, Einstuerzende neubatena, Whitehousea i sama sebe naziva "industrialom".

Takve bendove nemam namjeru spominjati jer oni nisu prevazišli i oslobodili black metal na način na koji sam opisivao u prošlom postu. Kod takvih bendova se radi o nečem sasvim drugom.

Nekoliko bendova koje smatram nečime među najzanimljivijim i najuzbudljivijim što black metal naslijeđe danas postiže (naravno, treba slušati cijele albume da se vidi doista o čemu se radi):

Spektr, francuski bend - iznimno prirodno prevladan black metal sa zadržanom njegovom supstancijom. To je postignuto dezintegracijom "black metal svirke" sa povremenim vrlo apstraktnim uletom koji je savršeno u skladu sa poetikom black metal svirke ali u potpunom odmaku. Osnovne konstrukcije su zvučne skulpture sa najrazličitijim izvorima i raznim tehnikama manipulacije zvuka. Velika preporuka njihov zadnji album:


Spektr - Near death experience

http://www.youtube.com/watch?v=ctuYA9sGEdk - Spektr - Near death experiences I (spot)


Blut aus nord, također iz Francuske - bend doista originalnog zvuka, opet black metal koji je našao novi način izraza, ovaj puta kroz konvencionalniji pristup nego recimo Spektr, ali srušili su svaku konvenciju black metala a opet ostali u istoj atmosferi. Preporuka:


Blut aus nord - Mort

http://www.youtube.com/watch?v=bkGuapcwxOA - Blut aus nort - Mort, Chapter V


Bohren & der club of gore, njemački bend. Bend je uvelike - bit ću ljubazan, pa reći "pod utjecajem" - Angela Badalamentia kojeg filtriraju kroz jednu svoju viziju, ali unatoč tome kroz zadnje albume počinju razvijati potpuno svoj jezik. Bend stavljam ovdje zato što oni sami za sebe govore da je to što rade "black metal", pri čemu to nije šala proizvedena iritacijom pitanjem "što svirate". Štoviše, u nekim intervjuima su eksplicitno govorili da žele prenijeti suštinu black metala u jedan drugi muzički jezik. Preporuka za početak:


Bohren & der club of gore - Sunset mission

http://www.youtube.com/watch?v=NoooscPFiyc&feature=video_response - Bohren & der club of gore - Prowler (spot)

Mislim da ovaj maleni pregled u kombinaciji sa uvodom u prethodnom postu može pokazati što se dešava u ovom smjeru muzike, tu sam predstavio neke meni danas vrlo značajne i zanimljive bendove u ovoj domeni, ali iz logike razvoja ovog smjera može se iščitati štošta i o razvoju muzike uopće. Ne sumnjam da će se ovaj smjer razvoja nastaviti i da će se nastaviti dešavati zanimljive stvari.


Objavio: why stakla
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 16:56
evo i malo pravog black metala:
 
http://www.youtube.com/watch?v=SBwu83RR6ZU - Darkthrone-Transilvanian Hunger
 
http://www.youtube.com/watch?v=ReqhO232HU8&feature=PlayList&p=701531C816C20D1F&index=5 - Mayhem - Necrolust
 
http://www.youtube.com/watch?v=luFCBdS5PAs - Burzum - Dunkelheit  
 
pa malo starijih stvari (korjena):
 
http://www.youtube.com/watch?v=fHmzFVDjVnM - Venom - Black Metal
 
http://www.youtube.com/watch?v=D5wUr4Lut4A&feature=related - Venom - In League With Satan
 
http://www.youtube.com/watch?v=5adF0xlvM_U -  
 
kad smo već na metalu, da dodam još jedan bend koji mi je super, a nije black metal, nego doom ili tak' nešto metal (ja to najrađe zovem napušeni metal).
 
http://www.youtube.com/watch?v=d9Qdj7pt7Iw - Cathedral - Hopkins (The Witchfinder General)
 
http://www.youtube.com/watch?v=s7Tll8MNTBY&feature=related - Cathedral - Ebony Tears
(eh, šta se nekad puštalo na mtv-u)
 
http://www.youtube.com/watch?v=-OG5WXQxtt0&feature=related - Cathedral - Midnight Mountain
 
http://www.youtube.com/watch?v=h2lCd68fw60&feature=related - Cathedral - Cosmic Funeral
 
i za kraj
 
http://www.youtube.com/watch?v=UGOJ9rSZT5E&feature=related - candlemass - mirror mirror
(malo smiješan vokal, ali predobri rifovi, super mjuza)
 
 
 


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 17:28
O da :). To je tradicionalni BM. Dodao bih svoj najdraži klasični BM bend:

http://www.youtube.com/watch?v=uFqzTkfCVQw - Emperor - beyond the great vast forest

http://www.youtube.com/watch?v=s61vUKggL-Q - Emperor - Ye entrancemperium

Spominješ doom metal - u svakom slučaju sam namjeravao u jednom od idućih postova pisati o dezintegraciji doom metala - barem onako kako ga ja shvaćam - i onome u čemu je završio danas, genijalnim bendovima poput Khanate ili Sun 0))). A ako ova druga pjesma od Cathedrala koju si linkao nije savršen primjer kako je taj smjer potekao od Black sabbatha, onda ne znam što je :).


Objavio: Lest
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 17:38
Doom - reživene definitvno,dosadan na duže slušanje.
Mada jako zanimljive melodije.

Jedni od pionira dooma (inaće meni zanimljivih tekstova i ugođaja,obožavam prisutnost violine),My Dying Bride.
Baš bi kod njih spomenuo prisutnost improvizacija u pjesmama,koja se definitvno naslučuje,u dosta se pjesama ne pridržavaju nekog određenog redoslijeda.

No samo ih po nekad mogu slušat,posebice album The Angel And The Dark Reaver.

-------------
If the doors of perception were cleansed everything would appear to man as it is, Infinite.
- Blake -


Objavio: why stakla
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 17:42
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

O da :). To je tradicionalni BM. Dodao bih svoj najdraži klasični BM bend:

http://www.youtube.com/watch?v=uFqzTkfCVQw - Emperor - beyond the great vast forest

http://www.youtube.com/watch?v=s61vUKggL-Q - Emperor - Ye entrancemperium

Spominješ doom metal - u svakom slučaju sam namjeravao u jednom od idućih postova pisati o dezintegraciji doom metala - barem onako kako ga ja shvaćam - i onome u čemu je završio danas, genijalnim bendovima poput Khanate ili Sun 0))). A ako ova druga pjesma od Cathedrala koju si linkao nije savršen primjer kako je taj smjer potekao od Black sabbatha, onda ne znam što je :).
da, da, u potpunosti se slažem. dobar ti je ovaj emperor. nisam to slušao nikad prije. uostalom, ja i nisam neki veliki fan metal glazbe, izuzev ovih nekoliko bendova koje sam spomenuo u prošlom postu. najviše volim poslušati burzum, a kad je neka akcija venom (to mi dođe kao još žešći motorhead). ima tu bendova za istražiti. vrlo bogat i raznolik glazbeni pravac. samo nastavi s preporukama. one iz prvog posta o black metalu mi se jako sviđaju. laganica...


Objavio: Lest
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 17:45
Spomenuo bih još jedan doom band,vrlo sličan Bride-ima,tj. Sabascthani.
Ne znam da li su opstali,da li rade na novom albumu,izdali su samo jedan 2007 i nigdje ni traga od njih više,čak im je stranica ostala u izradi,šteta jer im je ovaj album odličan:

Miserable Endings



Inaće se cijeli album može skinut s njihovopg site-a.




-------------
If the doors of perception were cleansed everything would appear to man as it is, Infinite.
- Blake -


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 17:51
Lest - my dying bride nisam baš slušao, što se tiče tog smjera u muzici najinteresantnije mi je upravo ono što se danas dešava - rastezanje riff-a u beskonačnost. Zapravo je to radio još daaavno earth, pa onda nakon njih su malkice u nekim trackovima u tom smjeru išli i Melvinsi, ali krajnja konsekvenca repeticije i rastezanja riffa je postignuta kod bendova poput Sunn 0))) ili Khanate. Od njih naovamo se, kao i obično, nakon toga izrodilo milijun kopiranata, ali još jedan bend tog smjera koji mi je super je "Nadja" Aidana Bakera, koji radi vrlo zanimljive i solo albume.

http://www.youtube.com/watch?v=wZwsNJfNmXo - Khanate - In that corner

http://www.youtube.com/watch?v=xWRROw_wqxw&feature=related - Sunn 0))) & Boris - Etna


Objavio: Lest
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 17:53
Zaboravih adresu:)  http://www.sabachthani.org/media.php - http://www.sabachthani.org/media.php

Inaće odlična stranica za proučavat Metal sa ogromnom arhivom i sempleovima pjesama (odlična opcija,možeš poslušat što god hoćeš  da čuješ kakve su pjesme bez da tražisš okolo).

No vjerovatno već znate za nju,al ne škodi ponovit;)


-------------
If the doors of perception were cleansed everything would appear to man as it is, Infinite.
- Blake -


Objavio: Lest
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 17:56
ne mogu ništa poslušat,na poslu sam i nemam audio

Ritam u Doom Metalu :

Tap.......tap.......tap........tap.........tap


-------------
If the doors of perception were cleansed everything would appear to man as it is, Infinite.
- Blake -


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 18:00
Originalno postano od strane člana: why stakla why stakla napisao:

uostalom, ja i nisam neki veliki fan metal glazbe, izuzev ovih nekoliko bendova koje sam spomenuo u prošlom postu. najviše volim poslušati burzum, a kad je neka akcija venom (to mi dođe kao još žešći motorhead). ima tu bendova za istražiti. vrlo bogat i raznolik glazbeni pravac. samo nastavi s preporukama. one iz prvog posta o black metalu mi se jako sviđaju. laganica...

    
Da, ja uopće nisam niti sam ikad bio metalac, ali zadnjih godina se u nekih dva smjera metala dešavaju zanimljive stvari i totalni zaokret prema onome što sam pisao u prvom postu o BM-u (to je barem ono kako ja to vidim i interpretiram). To mi je zanimljivo. I black metal atmosfera mi paše kod nekoliko bendova. Ali inače metal mi je dosadan do bola. Da, Venom recimo i meni zvuči kao thrash sa laganim nagovještajem BM-a. Burzum mi je isto ok ponekad za poslušati i sviđa mi se onaj slikar Theodor Kittelsen čije slike je Vikernes stalno stavljao na covere svojih albuma :).


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 18:01
Originalno postano od strane člana: Lest Lest napisao:

Ritam u Doom Metalu :Tap.......tap.......tap........tap.........tap

    
A ne ne. Ritam u doom metalu je taaaaaaaaaaap (nakon 15min kraj).
    
EDIT:

Ali u tih 15 min radi takvo bogatstvo overtoneova, ponekad zvukovi unutar zvukova - nevjerojatno. Najbolji primjer za ovo je Nadja....Jedan gigantski riff koji čini da vrijeme nestaje, a unutar njega se čuje toliko stvari u međuigri sitnih pomaka, tonova, a ponekad i suptilnih melodija - nevjerojatno nešto, psihodelični metal. Nadja mi je inače jedan bizarno lijep bend - prekrasno nešto. Ali to stvarno treba slušati na hi-fiu, ovako ništa.


Objavio: Lest
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 18:03
Ne bih nikako uspoređivao tipični Metal (heavy,speed,trash) sa žanrovima kao što su dark,doom,ambient,to po meni ima jako malo veze s poimanjem Metala opčenito.

-------------
If the doors of perception were cleansed everything would appear to man as it is, Infinite.
- Blake -


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 18:05
Originalno postano od strane člana: Lest Lest napisao:

Ne bih nikako uspoređivao tipični Metal (heavy,speed,trash) sa žanrovima kao što su dark,doom,ambient,to po meni ima jako malo veze s poimanjem Metala opčenito.

    
Apsolutno, slažem se! Zato sam i krenuo ovdje pisati o tim stvarima, a ne u topicu o metalu :).


Objavio: Lest
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 18:07
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

Originalno postano od strane člana: Lest Lest napisao:

Ritam u Doom Metalu :Tap.......tap.......tap........tap.........tap

    
A ne ne. Ritam u doom metalu je taaaaaaaaaaap (nakon 15min kraj).
    
EDIT:

Ali u tih 15 min radi takvo bogatstvo overtoneova, ponekad zvukovi unutar zvukova - nevjerojatno. Najbolji primjer za ovo je Nadja....Jedan gigantski riff koji čini da vrijeme nestaje, a unutar njega se čuje toliko stvari u međuigri sitnih pomaka, tonova, a ponekad i suptilnih melodija - nevjerojatno nešto, psihodelični metal. Nadja mi je inače jedan bizarno lijep bend - prekrasno nešto. Ali to stvarno treba slušati na hi-fiu, ovako ništa.


Je,da se us**š po nekad,jednom prilikom sam skočio iz kreveta dok sam pri spavanju išao slušat doom,a srce mi je kucalo sto na sat.
Baš primjer tog dugačkog rifa što spominješ,sve mirno i lagano (psihadelično kao što kažeš),kad od jednom iz pozadine te suptilne melodije iskoči neki žamor,krik koji me sledio u trenu.




-------------
If the doors of perception were cleansed everything would appear to man as it is, Infinite.
- Blake -


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 18:16
Lest, probaj skinuti od Nadje album "Touched" u FLAC-u, sprzi na CD i poslusati na hi-fiu na većoj glasnoći. (Da mi se ne bi prigovaralo da promoviram piratiziranje, većina ovih bendova sami stavljaju svoju muziku na soulseek i slične mreže). Čini mi se da bi ti moglo sjesti. Totalni trans i sreća. Nadjina muzika me čini izrazito sretnim. Svi albumi su mi dobri, ali "Touched" probaj prvi.


Objavio: Lest
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 18:19
Kad već preporučuješ da bi mi mogao sjesti,budem sigurno

(bemti,kako mi je žao što trenutno ne mogu poslušat ništa)


-------------
If the doors of perception were cleansed everything would appear to man as it is, Infinite.
- Blake -


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 18:26
Stigne se :). Iako, to je muzika koju ne mogu slušati kad nisam potpuno smiren i skoncentriran, to se ne može slušati na brzaka ili napreskokce ili na pola uha. Zato mi je super imati takve albume na vinilima - nema daljinskog, preskakanja itd. A i sam ritual oko vinila me svojim zen karakteristikama uvodi u smireno i pažljivo otpočetka-do-kraja slušanje


Objavio: Lest
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 18:46
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

Stigne se :). Iako, to je muzika koju ne mogu slušati kad nisam potpuno smiren i skoncentriran, to se ne može slušati na brzaka ili napreskokce ili na pola uha. Zato mi je super imati takve albume na vinilima - nema daljinskog, preskakanja itd. A i sam ritual oko vinila me svojim zen karakteristikama uvodi u smireno i pažljivo otpočetka-do-kraja slušanje


E to je jedna karakteriostika vinila koja je vrijedna zlata,nema preskakanja.
Mada rijetko preskaćem,hmmm..kad bolje razmislim svaki put kad kupim novi album,uvijek ga prvi put preslušam na brzaka,pa tek kasnije cijelog polako,imam crve u gu**ici


-------------
If the doors of perception were cleansed everything would appear to man as it is, Infinite.
- Blake -


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 18:46
Još jedna velika preporuka za ljubitelje tog novog experimentalnog "doom metala" je predzadnji album Sunn 0))) pod nazivom "Domkirke". Snimljeno live u katedrali u Bergenu, na trackovima su konstantno korištene monstruozne orgulje katedrale u sinergiji sa sporim low-end brujanjem gitara i kojekakvim zvučnim perverzijama povrh toga. Zvuk je ogroman, snažan, prekrasan, kompozicije su prekrasne i mistične. Album je izdan u vinyl-only formatu, ali ima digitalnih ripova za skinuti.


    

EDIT:

Originalno postano od strane člana: Lest Lest napisao:

Mada rijetko preskaćem,hmmm..kad bolje razmislim svaki put kad kupim novi album,uvijek ga prvi put preslušam na brzaka,pa tek kasnije cijelog polako,imam crve u gu**ici


Uf, da, znam...ja sam naučio prepoznati kada nisam smiren pa tada niti ne počinjem slušati muziku. Jer onda slušam na pola uha, ništa ne čujem i samo budem nezadovoljan. Osim kada slušam pozadinski, uz čitanje i sl. To je drugo. Ali tada slušam preko kompa.


Objavio: Lest
Datum objave: 26.kolovoz.2009 u 19:18
Originalno postano od strane člana: Lest Lest napisao:

Zaboravih adresu:)  http://www.sabachthani.org/media.php - http://www.sabachthani.org/media.php

Inaće odlična stranica za proučavat Metal sa ogromnom arhivom i sempleovima pjesama (odlična opcija,možeš poslušat što god hoćeš  da čuješ kakve su pjesme bez da tražisš okolo).

No vjerovatno već znate za nju,al ne škodi ponovit;)


Zaboravio stavit link za stranicu koju sam spomenuo

Evo ga http://www.metal-observer.com/home.php?lid=1 - http://www.metal-observer.com/home.php?lid=1


-------------
If the doors of perception were cleansed everything would appear to man as it is, Infinite.
- Blake -


Objavio: Lest
Datum objave: 28.kolovoz.2009 u 10:51
Preslušavao sam na netu Sunn 0))),nisu loši,doduše sviraju standardni izvorni doom,koji je poput Bridea,što mi se sviđa no nisu mi zapeli baš za uho pošto sam već naveo da mi doom i nije neka sreća na duže slušanje.

No ovi Nadja Popule...totalno opićen bend,sasvim nešto drugo od standardnog dooma,čovjeće prođu te trnci dok ih slušaš,prepuni improvizacija koja iskaću kroz konstantnu suptilnu,psihadeličnu muziku,pregršt tonova,jezivih tonova.
No nije ona tipična dark ambient ili doom muzika,stvarno imaju odlične stvari i na prvo slušanje preko mobitela su me zadivili.Još nisam uspijeo poslušat ih u miru na hi-fiu na poštenoj glasnoći,no budem.

Jedan stvarno odličan mix mračnih tonova i atmosfere povezan sa nekom srećom,definitvno kao što si rekao,no ne mogu objasnit u potpunosti tu muziku,u koj žanr bi mogla spadat...

Thanx Popul,odlična grupa!


-------------
If the doors of perception were cleansed everything would appear to man as it is, Infinite.
- Blake -


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 28.kolovoz.2009 u 11:15
Originalno postano od strane člana: Lest Lest napisao:

Preslušavao sam na netu Sunn 0))),nisu loši,doduše sviraju standardni izvorni doom,koji je poput Bridea,što mi se sviđa no nisu mi zapeli baš za uho pošto sam već naveo da mi doom i nije neka sreća na duže slušanje.No ovi Nadja Popule...totalno opićen bend,sasvim nešto drugo od standardnog dooma,čovjeće prođu te trnci dok ih slušaš,prepuni improvizacija koja iskaću kroz konstantnu suptilnu,psihadeličnu muziku,pregršt tonova...Još nisam uspijeo poslušat ih u miru na hi-fiu na poštenoj glasnoći,no budem.Jedan stvarno odličan mix mračnih tonova i atmosfere povezan sa nekom srećom,definitvno kao što si rekao,no ne mogu objasnit u potpunosti tu muziku,u koj žanr bi mogla spadat...Thanx Popul,odlična grupa!


Baš mi je drago da ti se sviđa :). Što se Sunna tiče, Sunn je zapravo jedan od najinovativnijih i najutjecajnijih rock bendova u zadnje vrijeme. Nevjerojatno je koliko bendova je poniklo samo zbog njih u zadnje vrijeme. Na kraju krajeva i sama Nadja je isto "Sunn-worship", ali na jedan osebujan način, međutim osnovna ideja sve te muzike je Sunn. Ne znam što si od njih slušao, ali oni su sa tim rastezanjem riffa otišli jako daleko, a ono što mi je posebno drago je da oni totalno muziku vide kao zvuk, dakle ne kao sviranje i definitivno sami sebe ne percipiraju kao metalce ili kao doom ili drone ili kakve već metalce, već to što rade smatraju zvučnim eksperimentom u jednoj posebnoj domeni u kojoj se kreću. To im i omogućava da rade drugačiju muziku.

Za Nadju - mislim da sad znaš na što sam mislio kad sam rekao da su to "zvukovi unutar zvukova unutar zvukova". Kao da osnovno, gotovo statično vibriranje zvuka stvara jedan prostor unutar kojeg se onda dešavaju svakakvi mikropomaci, mikrozvukovi, suptilne melodije za koje ne znaš jesu li odsvirane (mnoge su odsvirane i improvizirane, baš kako kažeš, a neke su pak tako duboko u mixu da se često čine samo kao naznaka melodije, kao kad odnekuda čujemo melodiju, ali nismo sigurni da ju čujemo) ili nastaju kao nusproizvod individualno-izoliranih tonova u kontinuumu vibracije. Neki ovaj bend zovu "shoegaze-drone" - naziv, kao i sve ostale takve izmišljotine glup i iritantan, ali na neki način zapravo primjeren. I vrlo psihodelično, dobro kažeš. Ako ti se sviđa, nabavi .flac i poslušaj na hi-fiu jer se doista samo na dobrom sustavu može čuti koliko se toga tu dešava u zvuku. Plus, ova muzika se IMO mora slušati glasno - ja to slušam na glasnoći gdje me zvuk potpuno obavije, dakle onako kako se inače čuje tišina oko nas, tišina prostora, e sav taj prostor onda ispunim zvukom ove muzike. Psihodelija i katarza totalna, a najčudnije je da čak i kada se tako sluša, stvar se uopće ne čini glasnom.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 28.kolovoz.2009 u 11:26
Inače, ovaj cover Nadjinog albuma "thaumogenesis" (tako izgleda digipak kad se razmota s jedne i s druge strane) mi savršeno opisuje muziku tog benda uopće:



Gomile prekrasnih, gustih, svjetlucavih patterna, na čudan način povezanih s prirodom, uber psihodelično i moćno.


Objavio: wiseman
Datum objave: 28.kolovoz.2009 u 12:03
Inače, za točno 2 mjeseca (28.10.2009.) Sunn 0))) bi trebali imati koncert u Zagrebu u &TD-u, pa ko voli...


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 28.kolovoz.2009 u 12:20
Originalno postano od strane člana: wiseman wiseman napisao:

Inače, za točno 2 mjeseca (28.10.2009.) Sunn 0))) bi trebali imati koncert u Zagrebu u &TD-u, pa ko voli...

    
Hvala na informaciji! Nisam znao . Ide se garant.

U kojem točno ITDovom prostoru?
    

EDIT:

****u miša, to je dva genijalna koncerta uskoro - Sunn 28.10. i Massive attack 6.11. Juhu!



Ispiši stranicu | Close Window

Forum Software by Web Wiz Forums® version 11.10 - http://www.webwizforums.com
Copyright ©2001-2017 Web Wiz Ltd. - https://www.webwiz.net