Help Help  Pretraži forum   Registracija Registracija  Prijava Prijava

JAZZ KLUB

 Odgovori Odgovori Stranica  <1 745746747
Korisnik
  Tema Pretraži Pretraži u temi  Opcije teme Opcije teme
JANZI View Drop Down
Hiperaktivan
Hiperaktivan
Avatar

Pridružen:
26.rujan.2003
Status: Offline
Postova: 6067
Opcije posta Opcije posta   Pohvala  (0) Pohvala (0)   Citiraj JANZI Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 31.prosinac.2020 u 13:44
R.I.P. Frank Kimbrough (November 2, 1956 – December 30, 2020)  placo

''You can hear a lot by listening !!''
Na vrh
Silvestrus View Drop Down
Super Aktivan
Super Aktivan
Avatar

Pridružen:
04.kolovoz.2007
Status: Offline
Postova: 453
Opcije posta Opcije posta   Pohvala  (0) Pohvala (0)   Citiraj Silvestrus Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 31.prosinac.2020 u 13:59
Ma Rainey's Black Bottom

https://www.imdb.com/title/tt10514222/

Dobar film. Tko ima Netflix, tamo je. Branford Marsalis zadužen za soundtrack.

Na vrh
Brico View Drop Down
Hiperaktivan
Hiperaktivan
Avatar

Pridružen:
03.travanj.2006
Lokacija: Croatia
Status: Offline
Postova: 1772
Opcije posta Opcije posta   Pohvala  (2) Pohvala (2)   Citiraj Brico Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 10.siječanj.2021 u 19:08
Ahmad Jamal nije nikada bio i nikada neće biti Keith Jarrett, nikada neće odsvirati Koln koncert. NIkada ga nisu zvali Miles Davis niti John Coltrane da svira u njihovom bendu. Ali je zato Jamal od rana zaključio da je njegova forma - mala forma. Kljave i još nešto sitniša, tipa bubnjevi i kontrabas (koji su ionako nebitni).
Zato ga volim, jer ne svira ono što volim. Uvijek sam ga slušao, nekako mi odgovara po mentalitetu.
Ahmad Jamal se davno zvao Frederick Russell Jones, pa se u svojim dvadesetim konvertirao na islam.
Album koji mi je trenutno u CD-u je njegov "Big Byrd (The Essence Part 2)" u izdanju Birdology iz 1996. godine:



Sviraju na basu Jamil Nasser (koji je s njim bio prvih dvadesetak godina trija) i James Cammack (koji je s njim sljedećih 135 godina), na bubnjevima Idris Muhammad (s njim je predugo) a priključuje im se katkad kao član perkusionista Manolo Badrena (ko ne zna za njega odmah na wikipediju). Gosti su violinist Joe Kennedy i trubljač Donald Byrd. 
Svira ekipa sve u šesnaest. Ko voli Jamalovu svirku voli i sve ove oko njega, jer oni stvaraju glazbu koja je zarazna, slušljiva, antipesimistična. Svi su izuzetni svirači, osjećaju groove i prenose ga na slušatelja ...
Jesam li ih ishvalio? Što ću, kad ga (ih) volim.
Al' ajmo mi jednu narodnu
Ođe su van uz Ahmada - Jamil, Idris, Manolo i Joe.
*** DOĐE MI DA ODEM! ***
Na vrh
Brico View Drop Down
Hiperaktivan
Hiperaktivan
Avatar

Pridružen:
03.travanj.2006
Lokacija: Croatia
Status: Offline
Postova: 1772
Opcije posta Opcije posta   Pohvala  (2) Pohvala (2)   Citiraj Brico Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 17.siječanj.2021 u 13:16
Zahvaljujem Žacu što je našao vremena, iako je trenutno u svojim problemima, postaviti u Preporukama prikaz albuma Klasične hrvatske četvorke +2 "Wes Meets Trane" u izdanju Croatia Records, 2020. Da biste znali zašto je ovo značajan album ispričat ću vam jednu priču ...

1961. godina

Prvi dokaz o suradnji Johna Coltranea s Wesom Montgomeryjem bila mi je fotografija američkog fotografa Jima Marshalla snimljena 24. rujna 1961. godine  na Monterey Jazz festivalu u Kaliforniji (datum nije vjerojatan, bit će da je ipak 22. rujna 1961.). Fotografija je potpisana doslovno ovako: „John Coltrane with Wes Montgomery photographed by Jim Marshall at The Monterey Jazz Festival in Monterey, CA September 24, 1961.“


Na njoj se eksplicitno vide Coltrane i Wes rame uz rame kako zajednički sviraju dok je bend jedva vidljiv u mračnoj pozadini, ali neosporno je da su tu bubnjar (Elvin Jones) i kontrabasist (Reggie Workman). Da nije u pitanju nekakva fotomontaža provjerio sam na službenim stranicama Jima Marshalla Jim Marshall Photography LLC (umro je 2010. godine) gdje je potvrđeno stvarno postojanje i autorstvo te fotografije.

U upućenim jazz krugovima se zna da se Wes Montgomery prvi put pridružio Coltrane-Dolphy kvintetu u rujnu 1961. godine za vrijeme kalifornijskog dijela priprema za njihovu svjetsku/europsku turneju (prisjetimo se, to je dva mjeseca prije legendarnog nastupa u njujorškom Village Vanguard klubu; nadalje na toj turneji slijede koncerti u Parizu, Kopenhagenu, Helsinkiju, Stockholmu, Njemačkoj, da bi na kraju završili u klubu Birdland u New Yorku). U međuvremenu su, počevši od 21. prosinca 1961., u Van Gelderovu studiju u New Jerseyu snimili album „Ballads“, gdje su po prvi puta cijeli album snimili zamalo isključivo članovi John Coltraneova klasičnog kvarteta (samo na skladbi „It's Easy to Remember“ kontrabas svira Reggie Workman. Inače, fotografiju na omotu albuma snimio je već spomenuti Jim Marshall).

Kroz dostupne tekstove nekolicina ljudi je navedena kao mogući kontakti, kao osobe koje su upoznale Tranea i Wesa a najizgledniji je među njima Wesov brat Buddy, klavirist i vibrafonist, koji se u veljači 1960. godine pridružio Coltraneu u sekstetu Milesa Davisa na nekoliko koncerata po zapadnoj obali. Sve ovo, pak, doznajemo u članku Davida Wilda objavljenom u jesen 1980. godine u prvom izdanju časopisa Disc'ribe koji su on i producent Michael Cuscuna vodili pune tri godine (Disc'ribe, A Journal of Discographical Information, Number 1, jesen 1980., ur. David Wild). Časopis je postojao od 1980. do 1982. a objavljena su samo tri broja. Po Wildu (a i nekolicini drugih na koje sam također naišao) u rujnu 1961. Coltraneu se u južnoj Kaliforniji pridružuju i Eric Dolphy i Wes Montgomery. Nastupali su na Jazz Workshopu u San Francisku zadnja dva tjedna u rujnu (zapravo do 1. listopada) a u međuvremenu Coltrane ih je odveo na već spomenuti jazz festival u Montereyu u petak 22. rujna. „Prvo mjesto na ovogodišnjoj anketi DownBeata u kategoriji tenora i dovelo ga je na Montery Jazz festival u petak“ (John Bryan, “Coltrane’s Favorite Things Undergoing Some Changes”, San Francisco Examiner, 24. rujna, 1961, str. 20). Taj petak Coltranea je zamijenio J. J. Johnson na jednu noć (Metronome, prosinac 1961., str. 8). Treba i ovo uzeti u obzir: Jazz Workshop postao je poprište jednog od najuzbudljivijih jazz okupljanja u posljednjih nekoliko godina jer su se Wes Montgomery, pobjednik ankete kritičara DownBeata za 1961. godinu, kao najbolji gitarist, i Eric Dolphy, najuzbudljiviji novi alt-svirač u jazzu, pridružili Johnu Coltrane kvartetu koji čini gotovo nevjerojatan sekstet“ (San Francisco Chronicle, subota, 23. rujna 1961., str. 10).

Nadalje, autor Don DeMichael objavio je u časopisu DownBeat članak koji se bavi koncertom na Monterey festivalu, održanim 22. rujna 1961. godine na kojem su svirali Coltrane, McCoy Tyner na klaviru, Reggie Workman na kontrabasu, Elvin Jones na bubnjevima uz Wesa Montgomeryja na gitari i Erica Dolphyja na alt saksofonu, bas klarinetu i flauti (Don DeMichael, „The Monterey Festival“, DownBeat, 9. studeni 1961., str. 12-13). Kaže DeMichael: "Uz svoju redovitu ritam sekciju, koju su činili pijanist McCoy Tyner, basist Reggie Workman i bubnjar Elvin Jones, Coltrane je uz sebe imao gitaristu Wesa Montgomeryja i Erica Dolphyja [...] Iako je grupa ostala na pozornici sat vremena, odsvirane su samo tri skladbe. Montgomery je bio izvanredan solist, a njegova sola bila su obilježena prekrasnim osjećajem za ritam. U 'My Favorite Things' je koristio efekte poziva i odgovora, u kojima se djelomično vratio u melodiju, a linearni improvizacijski prijelazi su služili kao antipod. U baladi 'Naima' svirao je oktave kao produžetak melodije. Ali njegova svirka je postala stvarno uzbudljiva u trećoj skladbi, 'So What ?'. Coltrane i Dolphy su većinu vremena imali probleme s intonacijom, ali oboje su uspjeli biti na pola puta i odsvirali neke uzbudljive solo dionice, iako nijedan od njih nije svirao tako pokretno i dosljedno kao Wes. [...] Ako Coltrane uspije održati ovu skupinu zajedno, mogla bi postati jedna od najzanimljivijih ansambala u jazzu." (Don DeMichael, „The Monterey Festival“, DownBeat, 9. studeni 1961., str. 12-13).  Na nastupu koji je trajao puni sat izveli su, dakle, samo tri skladbe: My Favorite Things, Naima i Under What (odnosno So What?) što je zapravo bio budući Impressions. Treba reći da se i Oliver Dunskus, Wesov biograf, osvrće na ovaj nastup (session) na festivalu (Dunskus, Oliver. Wes Montgomery. His Life and his Music, Books on Demand, 2020). Web stranica Jazzdisco.org u podnaslovu „Web Montgomery Discography“ pod godinom 1961. navodi John Coltrane sekstet: John Coltrane, sopran, tenor saksofon; Eric Dolphy, alto saksofon, bas klarinet; McCoy Tyner, klavir; Wes Montgomery, gitara; Reggie Workman, bas; Elvin Jones, bubnjevi. „Monterey Jazz Festival“, Monterey, CA, 22. rujan 1961. - My Favorite Things, Naima, So What / Impressions (https://www.jazzdisco.org/wes-montgomery/discography/, pristupljeno 4. 01. 2021.). Identični podatci navode se i za Johna Coltranea (https://www.jazzdisco.org/john-coltrane/discography/, pristupljeno 4. 01. 2021.).

U ovome trenutku poznato nam je da je Don DeMichael, pišući kritiku festivala, nekoliko odlomaka posvetio izvedbi Coltraneova seksteta. Prema DeMichaelovoj kritici, Wesova gitaristička sola bila su konzervativnija, dok su Coltrane i Dolphy ocijenjeni kao solisti koji imaju probleme s intonacijom, a Coltrane posebice kao solist koji zvuči poput glasanja životinja: „Montgomery se isticao među solistima, a njegove refrene obilježavao je njegov divan ritmički štih. Njegova sola bila su zapažena po raznolikosti pristupa. [...] Čak i kad Coltrane ne svira najbolje, on ima sposobnost stvoriti auru divljeg uzbuđenja ubrzanim tempima. Na baladama njegovo sviranje može biti umirujuće, ali ispod se krije uzbuđenje. Sudeći po njegovoj noćašnjoj svirci, Coltrane je možda ušao u drugu fazu svog razvoja; katkad se prepuštao onome što je zvučalo poput zvukova životinja, pogotovo na njegovom drugom solu u 'My Favorite Things'. [...] Dolphy je svirao flautu ('My Favorite Things'), bas klarinet ('Naima') i alt ('So What?'). Iako je njegov rad s flautom uglavnom bio dobar, dio njegova sola zvučao je kao da pokušava imitirati ptice. Njegova upotreba četvrtinki na 'My Favorite Things' nije vodila nikamo. I ovo se činilo njegovim najvećom preprekom; niti jedan od njegovih sola nije imao jasan smjer. [...] Mogućnosti ansambla, svojstveno grupi, jasno su se pokazale u 'Naimi'. Coltrane i Dolphy kombinirali su sopran i bas klarinet u prvoj melodijskoj temi, postižući bogat, čokoladan zvuk. U završnoj su temi koristili tenor i bas klarinet, zvuk je postajao tamniji i teži.“ (Don DeMichael, „The Monterey Festival“, DownBeat, 9. studeni 1961., str. 12-13).

To prije spomenuti David Wild u prvom broju časopisa Disc'ribe (1980.) karakterizira kao uvod u tzv. anti-jazz kontroverzu koja je jeseni 1961. bjesnila oko Coltranea i Dolphyja. Najviše polemika u tome razdoblju izazvala je Coltraneova suradnja s velikim Ericom Dolphyjem, pa je tako, primjerice, jedan kritičar napisao da je njihova suradnja i glazba koju izvode „glazbena glupost koja se prodaje kao jazz“, dok je drugi zaključio da je to „užasavajuća demonstracija onoga što se čini rastućim anti-jazz trendom“. U tim napadima ističe se John Tynan sa svojom kolumnom „Anti-Jazz“, pa kaže: „Samo naprijed, zovite me reakcionarom. Bunim se protiv glazbenih gluposti koje trenutno u ime jazza promiču John Coltrane i njegov poslušnik Eric Dolphy ... Čini se da su skloni slijediti anarhistički smjer u svojoj glazbi koji se može nazvati anti-jazzom“ (DownBeat, 23. studenog, 1961.). Nakon podijeljenih reakcija čitatelja, Coltrane i Dolphy su odgovorili na ove napade Johna Tynana i Leonarda Feathera u razgovoru s Donom DeMichaelom („John Coltrane and Eric Dolphy. Answer the Jazz Critics“, DownBeat, 12. travanj, 1962).

Bez obzira na fraze poput "zvukovi životinja" i "problemi s intonacijom", slobodniji pristup poznat kroz snimke iz Village Vanguarda (od 1. do 5. studenoga 1961.) te kasnija europska turneja (od polovice studenoga do prosinca 1961.) i nastupa u njujorškom klubu Birdland (veljača 1962.) već je bio prilično dokazan. Odsvirana tri naslova (i njihova dužina) također nagovještavaju poznati repertoar tih kasnijih snimki.

Na nastup seksteta na Monterey Jazz festivalu osvrnuo se i Ralph J. Gleason, zaključujući: „Unatoč sjaju vlastitog soprano sola saksofonista Johna Coltranea na 'My Favorite Things' i lirizmu improvizacije gitarista Wesa Montgomeryja u istoj melodiji, junacima večeri bili su ljudi koji su se prvi put proslavili 30-ih - Lawrence Brown, Johnny Hodges, Stuff Smith, Harry Carney, Dizzy Gilespie, Ben Webster i Ray Nance" ("Monterey Jazz: A Self-Portrait by Ellington", Ralph J. Gleason, San Francisco Sunday Chronicle, 24. rujna 1961., str. 29). Isti nastup je prikazao i Zan Stewart riječima: Sextet Johna Coltranea, u kojem su nastupali Eric Dolphy i Wes Montgomery, odsvirao je sljedeći set [nakon Big Banda Terryja Gibbsa]. Grupa je izvela tri broja, od kojih je jedan sveprisutni “My Favorite Things”. Na ovom je broju Coltrane odsvirao dvije solo dionice, a druga je trajala desetak minuta. Coltraneov stil ne nosi se dobro s dugim refrenima, posebno na sopranu. Sklon je vrištanju i trubljenju te izvodi duga promišljanja kroz ljestvice. Daleko najbolji solist bio je Wes Montgomery, čije se sviranje gitare ne može uspoređivati. Svira bez trzalice i izgleda da to njegovo sviranje čini boljim. Montgomery je jedan od rijetkih gitarista koji može svirati u oktavama, a učinio je to i večeras. Drugi Coltraneov broj koji nije sadržavao njegov dugi solo bio je "Naima", skladba koja prikazuje kvalitetu liričnog skladanja za koje je Coltrane sposoban ("Jazz Scores Musical and Financial Success at Monterey", Jazz Report, prosinac 1961., str. 3). Jazz Report je inače bio časopis posvećen tradicionalnom jazzu i swingu.





Editirao Brico - 17.siječanj.2021 u 13:17
*** DOĐE MI DA ODEM! ***
Na vrh
Brico View Drop Down
Hiperaktivan
Hiperaktivan
Avatar

Pridružen:
03.travanj.2006
Lokacija: Croatia
Status: Offline
Postova: 1772
Opcije posta Opcije posta   Pohvala  (2) Pohvala (2)   Citiraj Brico Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 17.siječanj.2021 u 13:21

Novinar John Bryan, također, u nedjeljnom izdanju San Francisco Examinera najavljuje kako će se Coltraneov kvartet razviti u jedan od najsvestranijih seksteta koji se do toga vremena na Jazz Workshopu u San Francisku čuo, uz dodatak altoista Erica Dolphyja i gitarista Wesa Montgomeryja (John Bryan, “Coltrane’s Favorite Things Undergoing Some Changes”, San Francisco Examiner, 24. rujna, 1961, str. 20). Bryan tada citira Coltranea: "Melodija je i blagoslov i prokletstvo" [...] „Pogriješio sam pokušavajući pronaći slične melodije, poput Greensleeves”. “Pokušat ću eksperimentirati s novim ljestvicama, na primjer s indijskom. Imaju divan način opisivanja emocija i osjećaja koje nismo dotakli u zapadnjačkoj glazbi." [...] "Prije sam birao melodije jer mi se sviđao način na koji su išle promjene", objasnio je. "Sada proučavam značenja, pokušavajući otkriti za što se glazba može koristiti” (ibid.). Kaže Coltrane u istom razgovoru, odnosno monologu: „Moja najveća potreba sada je novi materijal. Ne bavim se puno skladanjem otkad sam prije godinu dana osnovao kvartet.“

Da se Wes Montgomery nije trajno pridružio bendu doznajemo iz sljedećeg podatka: kada se Coltrane iz Jazz Workshopa preselio u klub „Renaissance“ u Los Angelesu (3. - 8. listopada 1961.) Wes je možda neko vrijeme bio s bendom, ali u prilično negativnoj kolumni „Anti-Jazz“ (o čemu smo već prije djelomice govorili), napisanoj nakon posjeta tome klubu, John Tynan kao izvođače navodi samo Coltranea, Dolphyja, Tynera, Workmana i Jonesa. Kaže Tynan: „Nedavno sam u holivudskom klubu Renaissance slušao zastrašujuću demonstraciju onoga što se čini sve većim anti-jazz trendom na primjeru ovih najistaknutijih zagovornika [Coltrane i Dolphy] onoga što se naziva avangardnom glazbom“ [...] "Čuo sam dobru ritam sekciju ... koja je nestala iza nihilističkih vježbi dvaju puhača [...] Coltrane i Dolphy izgleda kao da namjeravaju namjerno uništiti [swing]. Čini se da su skloni slijediti anarhistički smjer u svojoj glazbi koji se može nazvati anti-jazz." (DownBeat, 23. studenog, 1961.).

1962. godina

Sačuvan je, konačno, i zapis o još jednom zajedničkom nastupu Wesa i Tranea ali sada tijekom 1962. godine: Grupa Johna Coltranea [je] u Jazz Workshopu [...] gitarista Wes Montgomery upravo mu se pridružio” (San Francisco Chronicle, 8. svibnja 1962., str. 37). „U vrijeme tiska, očekivalo se da se [Eric] Dolphy pridruži Coltraneu na radionici“ („Coltrane Predicts Something New Is About to Hit in Jazz“, Ralph J. Gleason, San Francisco Sunday Chronicle, 13. svibnja 1962, „This World“, str. 42). Međutim, zbog ugovorenih nastupa Dolphy vjerovatno nije bio prisutan sve do nedjelje, 20. svibnja 1962.

Tu se vidi da je Wes barem još jednom svirao zajedno s Coltaneom i to u svibnju 1962. godine. Eric Dolphy je, naime, napustio Coltranea pred kraj ožujka 1962. a spomen njegovog odlaska u DownBeatu bio je povezan s tajnovitim komentarom "Pratitelji trendova se pitaju hoće li Coltrane dodati gitaru" (DownBeat, 7. lipnja 1962., str. 10). Sljedeće izdanje napominje da je "Wes Montgomery svirao s kvartetom Johna Coltranea tijekom boravka na Jazz Workshopu [u San Francisku], ali je odbio ponudu za stalno članstvo" (DownBeat, 21. lipnja 1962., str. 45).

Opet se mora pretpostaviti da su Montgomery Brothers još uvijek imali pravo prvog poziva za nastupe s Wesom, premda ponovno ujedinjenje (Wesa i Tranea) također sugerira da su obojica uživala zajedno nastupati. Konačno, u nedjelju 20. svibnja 1962., posljednjeg dana svirke na Jazz Workshopu, kvartet su dodatno povećali Dolphy i violinist Michael White (koga se može čuti i na albumu Johna Coltranea „Infinity“, koji je 1972. godine priredila i objavila Alice Coltrane).

Očito je da je Coltrane u tome trenutku neuspješno pokušavao zaposliti Wesa Montgomeryja. Coltraneov prijatelj izvijestio je jednom prilikom da je ovaj namjeravao "razgovarati s Jackom Whittemoreom [agentom koji je gotovo 50 godina zastupao jazz glazbenike i pjevače, op. S.B.] o dobivanju više novca kako bi mogao unajmiti Wesa Montgomeryja" (Thomas, J. C. Chasinthe Trane: The Music and Mystique of John Coltrane. Garden City, N.Y.: Doubleday & Co., 1975, str. 152-153), ali DownBeat (21. lipnja 1962., str. 45) javlja da je Montgomery odbio ponudu da se stalno pridruži Coltraneu. Rašireno je mišljenje da Wes nije prihvatio stalne nastupe s njim jer je smatrao da nije dovoljno dobar. Coltrane je jednom prilikom izjavio da je ponudio Wesu dugoročnu suradnju, ali ovaj nije pristao jer je htio stvarati vlastitu glazbu, vjerovatno s Montgomery Brothers.

Jedan neimenovani izvor, nadalje, tvrdio je da ima snimku Johna Coltranea i Wesa Montgomeryja s Jazz Workshopa u San Francisku, bilo sa svirke iz rujna 1961. ili iz svibnja 1962. godine, ali pričalo se da je kvaliteta bila toliko loša da se nije moglo razaznati tko je zapravo bio na snimci. Bilo da se radilo o snimkama s Jazz Workshopa ili s koncerta na Monterey jazz festivalu, realno je mišljenje spomenutog urednika Disc'ribe Davida Wilda koji ne vjeruje da takva snimka postoji jer, kako on kaže, „jednostavno ne mogu zamisliti da je netko odbio ponudu za kupnju bilo koje vrpce u bilo kojoj lošijoj kvaliteti zvuka ...“. S druge strane, sasvim je realna i druga mogućnost, naime da negdje ipak postoji snimka njihova zajedničkog nastupa, jer Yasuhiro Fujioka (zagriženi i najveći kolekcionar i u isto vrijeme istraživač života Johna Coltranea). na jednom mjestu komentira da je James L. „Jimmy“ Lyons (osnivač Monterey jazz festivala i njegov menadžer od 1958. do umirovljenja 1982. godine) često snimao svoje koncerte. Fujioka u tome kontekstu navodi session 22. rujna 1961. ali ne dokumentira postojanje trake (snimke). Da spomenemo i ovo - po internetu se javljaju svakakve ideje: ponekad se pretpostavlja da su snimci nestali, a ponekad čak da su u sefu, ni manje, ni više, nego Carlosa Santane (primjerice, prilog na njemačkoj web stranici „Wes Montgomery“, Titmouse: 50 years ago: Wes & Trane, napisan 12. kolovoza 2011. (https://wesmontgomery.de/2011/08/12/vor-50-jahren-wes-trane/, pristupljeno 14. 01. 2021.).

Kao konačnu potvrdu o suradnji ovih velikana u DownBeatu 1995. godine objavljen je članak posvećen Wesu Montgomeryju u kojemu McCoy Tyner spominje Wesovo sviranje s njima. I na kraju, u knjizi Jimmy Lyonsa i Ire Kamin spominje se sljedeće: „Ostatak programa iz 1960. [...] Subota popodne, 24. rujna, u 13:30 [...] Kvartet Johna Coltranea s Ericom Dolphyjem, Elvinom Jonesom i Wesom Montgomeryjem [...]„ (Lyons, Jimmy & Kamin, Ira. Dizzy, Duke, The Count And Me. The Story of the Monterey Jazz Festival. A California Living Book, 1978, str. 71). Očito je tu došlo do nesporazuma jer, primjerice, Jazzdisco.org za 1960. navodi bitno drukčiju postavu kvarteta Johna Coltranea koji je nastupio 24. rujna 1960. na Monterey jazz festivalu: John Coltrane na tenoru, McCoy Tyner na klaviru, Steve Davis na kontrabasu, Billy Higins na bubnjevima. Izveli su tada skladbe Naima, My Favorite Things i Equinox (https://www.jazzdisco.org/john-coltrane/discography/, pristupljeno 4.01.2021.).  Međutim za 1961. godinu Lyons i Kamin spominju samo Coltraneov kvartet s Tynerom, Jonesom i Workmanom (ibid., str. 74), koji su nastupili nakon Terry Gibbs Big Banda (što je podudarni podatak s onim Zana Stewarta iz Jazz Reporta). Očito autori nisu smatrali potrebnim isticati Wesovo i Dolphyjevo ime ili su pobrkali datume, odnosno godine. Ili su Wes i Trane nastupali i 1960. godine na Montereyu (24. rujna 1960. je zaista bila subota dok je 22. rujna 1961. je zaista bio petak a 20. svibnja 1962. nedjelja) ili se ovdje kao i na još nekim mjestima koja govore o njihovom zajedničkom nastupu pojavljuju otkloni ili greške u datiranju – primjerice, na fotografiji Jima Marshalla navodi se datum 24. rujna 1961. (umjesto 22. rujna), a isto tako tu i tamo navode se drukčiji ili pogrešni datumi … Dakle, u datiranju očito postoje odstupanja ili nepodudaranja, ali što se tiče povijesnoga konteksta, postojanje ovoga seksteta uopće nije upitno i to u vrlo određenom vremenskom razdoblju (između 1960. i 1962. godine).

Eto, tako vam je ispričana priča koju vam, po mojim saznanjima nije niko mogao ispričati. Prikaz albuma vam je ovdje. Na servisima tipa Deezer i sličnima morate ukucati "Wes Meets Crane".

*** DOĐE MI DA ODEM! ***
Na vrh
glava View Drop Down
Hiperaktivan
Hiperaktivan
Avatar

Pridružen:
18.prosinac.2004
Status: Offline
Postova: 2241
Opcije posta Opcije posta   Pohvala  (0) Pohvala (0)   Citiraj glava Citiraj  OdgovoriOdgovor Direktni link do posta Objavljeno: 20.siječanj.2021 u 07:47
I ja volim Jamala. Deda ima već 90 godina al svejedno svira na našu sreću.  Ne bih rekao da je antipesimističan već da je optimističan zlatni_zub. Iako imam Deezer hifi kupio sam nedavno Jamalov album Complete live at the Pershing Lounge 1958  koji mu nije prvi ali se smatra početkom njegovog uspjeha.
Glazba zarazna, pari jednostavna, kao za hotelske terase i restorane al najbolje hotele i restorane.
Evo njegove verzije Poinciane od Simon-Berniera . Evergreen.





Na vrh
 Odgovori Odgovori Stranica  <1 745746747
  Podijeli temu   

Skoči na drugi Forum Forumske ovlasti View Drop Down

Forum Software by Web Wiz Forums® version 11.10
Copyright ©2001-2017 Web Wiz Ltd.

Stranica je generirana u 0,250 sekundi.


Audiofil.net @ 2017   l   Hosted by PLUS


ZADNJIH 20 POSTOVA
Forum: High-End
ATC-Acoustic Transducer Comp...
Forum: Audio komponente
Neobavezne slušalice ;)
Forum: High-End
Krell FPB
Forum: Računala i audio
Komp audio
Forum: Uradi sam
Što radim ovih dana
Forum: Dodatni pribor
Podlošci ili šiljci
Forum: Računala i audio
Korištenje Qobuza?
Forum: Retro audio
KOSS PRO 4 AA
Forum: Audio komponente
hifi sistem do 20000kn
Forum: Audio komponente
Dobre SH prilike
Forum: Računala i audio
Pioneer N70
Forum: Dodatni pribor
Radio antena
Forum: Audio komponente
Preporuka servisera za zvučn...
Forum: Audio komponente
Rotel RDD-980 refresh & ...
Forum: Audio komponente
Novi gramofon + pojačalo + z...
GLAZBENI FORUMI
Forum: CD i ostali mediji
Što slušate?
Forum: CD i ostali mediji
Nova muzička izdanja
Forum: CD i ostali mediji
JAZZ KLUB
Forum: CD i ostali mediji
KLASIKA
Forum: Vinyl
cistac ploca - UREDJAJ
Forum: Vinyl
Vratio se gramofon
Forum: CD i ostali mediji
O dobrom zvuku - nova knjiga...
Forum: Live
Najave koncerata i fest...
Forum: Vinyl
Gramofon RIZ GM 5010
Forum: Vinyl
Pozicija gramofona
NEVEZANO UZ HI-FI
Forum: Ostalo
Night Club
Forum: Ostalo
Fight Club (ex Akustyk RD12)
Forum: Ostalo
Vic!!!
Forum: Ostalo
RIP
Forum: Ostalo
Budalaštine
Forum: Ostalo
Ljepilo
Forum: Ostalo
Drmeš
NOVI ČLANOVI
Dorian Reloaded
bozzzo
kicami
syd92
jego77
Morgan
Wild Reputation