Ahmad Jamal nije nikada bio i nikada neće biti Keith Jarrett, nikada neće odsvirati Koln koncert. NIkada ga nisu zvali Miles Davis niti John Coltrane da svira u njihovom bendu. Ali je zato Jamal od rana zaključio da je njegova forma - mala forma. Kljave i još nešto sitniša, tipa bubnjevi i kontrabas (koji su ionako nebitni).
Zato ga volim, jer ne svira ono što volim. Uvijek sam ga slušao, nekako mi odgovara po mentalitetu.
Ahmad Jamal se davno zvao Frederick Russell Jones, pa se u svojim dvadesetim konvertirao na islam.
Sviraju na basu Jamil Nasser (koji je s njim bio prvih dvadesetak godina trija) i James Cammack (koji je s njim sljedećih 135 godina), na bubnjevima Idris Muhammad (s njim je predugo) a priključuje im se katkad kao član perkusionista Manolo Badrena (ko ne zna za njega odmah na wikipediju). Gosti su violinist Joe Kennedy i trubljač Donald Byrd.
Svira ekipa sve u šesnaest. Ko voli Jamalovu svirku voli i sve ove oko njega, jer oni stvaraju glazbu koja je zarazna, slušljiva, antipesimistična. Svi su izuzetni svirači, osjećaju groove i prenose ga na slušatelja ...
Jesam li ih ishvalio? Što ću, kad ga (ih) volim.
Al' ajmo mi jednu narodnu
Ođe su van uz Ahmada - Jamil, Idris, Manolo i Joe.
Zahvaljujem Žacu što je našao vremena, iako je trenutno u svojim problemima, postaviti u Preporukama prikaz albuma Klasične hrvatske četvorke +2 "Wes Meets Trane" u izdanju Croatia Records, 2020. Da biste znali zašto je ovo značajan album ispričat ću vam jednu priču ...
1961. godina
Prvi dokaz o suradnji Johna
Coltranea s Wesom Montgomeryjem bila mi je fotografija američkog fotografa Jima
Marshalla snimljena 24. rujna 1961. godine na Monterey Jazz festivalu u Kaliforniji (datum
nije vjerojatan, bit će da je ipak 22. rujna 1961.). Fotografija je potpisana doslovno
ovako: „John Coltrane with Wes Montgomery photographed by Jim Marshall at The
Monterey Jazz Festival in Monterey, CA September 24, 1961.“
Na
njoj se eksplicitno vide Coltrane i Wes rame uz rame kako zajednički sviraju
dok je bend jedva vidljiv u mračnoj pozadini, ali neosporno je da su tu bubnjar
(Elvin Jones) i kontrabasist (Reggie Workman). Da nije u pitanju nekakva
fotomontaža provjerio sam na službenim stranicama Jima Marshalla Jim Marshall Photography LLC (umro je
2010. godine) gdje je potvrđeno stvarno postojanje i autorstvo te fotografije.
U upućenim jazz krugovima se zna
da se Wes Montgomery prvi put pridružio Coltrane-Dolphy kvintetu u rujnu 1961. godine
za vrijeme kalifornijskog dijela priprema za njihovu svjetsku/europsku turneju
(prisjetimo se, to je dva mjeseca prije legendarnog nastupa u njujorškom
Village Vanguard klubu; nadalje na toj turneji slijede koncerti u Parizu,
Kopenhagenu, Helsinkiju, Stockholmu, Njemačkoj, da bi na kraju završili u klubu
Birdland u New Yorku). U međuvremenu su, počevši od 21. prosinca 1961., u Van
Gelderovu studiju u New Jerseyu snimili album „Ballads“, gdje su po prvi puta
cijeli album snimili zamalo isključivo članovi John Coltraneova klasičnog
kvarteta (samo na skladbi „It's Easy to Remember“ kontrabas svira Reggie
Workman. Inače, fotografiju na omotu albuma snimio je već spomenuti Jim
Marshall).
Kroz dostupne tekstove nekolicina
ljudi je navedena kao mogući kontakti, kao osobe koje su upoznale Tranea i Wesa
a najizgledniji je među njima Wesov brat Buddy, klavirist i vibrafonist, koji
se u veljači 1960. godine pridružio Coltraneu u sekstetu Milesa Davisa na
nekoliko koncerata po zapadnoj obali. Sve ovo, pak, doznajemo u članku Davida
Wilda objavljenom u jesen 1980. godine u prvom izdanju časopisa Disc'ribe koji su on i producent Michael
Cuscuna vodili pune tri godine (Disc'ribe,
A Journal of Discographical Information, Number 1, jesen 1980., ur. David Wild).
Časopis je postojao od 1980. do 1982. a objavljena su samo tri broja. Po Wildu
(a i nekolicini drugih na koje sam također naišao) u rujnu 1961. Coltraneu se u
južnoj Kaliforniji pridružuju i Eric Dolphy i Wes Montgomery. Nastupali su na
Jazz Workshopu u San Francisku zadnja dva tjedna u rujnu (zapravo do 1. listopada)
a u međuvremenu Coltrane ih je odveo na već spomenuti jazz festival u Montereyu
u petak 22. rujna. „Prvo mjesto na ovogodišnjoj anketi DownBeata u kategoriji tenora i dovelo ga je na Montery Jazz festival
u petak“ (John Bryan, “Coltrane’s
Favorite Things Undergoing Some Changes”, San
Francisco Examiner,
24. rujna, 1961, str. 20). Taj petak Coltranea
je zamijenio J. J. Johnson na jednu noć (Metronome,
prosinac 1961., str. 8). Treba i ovo uzeti u obzir: „JazzWorkshoppostaojepoprištejednogodnajuzbudljivijihjazzokupljanjauposljednjihnekolikogodinajersuseWesMontgomery, pobjednikanketekritičaraDownBeataza 1961. godinu, kaonajboljigitarist, iEricDolphy, najuzbudljivijinovialt-svirač ujazzu, pridružiliJohnuColtranekvartetukoji činigotovonevjerojatansekstet“
(SanFranciscoChronicle, subota,
23. rujna 1961., str. 10).
Nadalje, autor Don DeMichael
objavio je u časopisu DownBeat članak
koji se bavi koncertom na Monterey festivalu, održanim 22. rujna 1961. godine
na kojem su svirali Coltrane, McCoy Tyner na klaviru, Reggie Workman na
kontrabasu, Elvin Jones na bubnjevima uz Wesa Montgomeryja na gitari i Erica
Dolphyja na alt saksofonu, bas klarinetu i flauti (Don DeMichael, „The Monterey
Festival“, DownBeat, 9. studeni
1961., str. 12-13). Kaže DeMichael: "Uz svoju redovitu ritam sekciju, koju su činili
pijanist McCoy Tyner, basist Reggie Workman i bubnjar Elvin Jones, Coltrane je
uz sebe imao gitaristu Wesa Montgomeryja i Erica Dolphyja [...] Iako je grupa ostala na pozornici
sat vremena, odsvirane su samo tri skladbe. Montgomery je bio izvanredan
solist, a njegova sola bila su obilježena prekrasnim osjećajem za ritam. U 'My
Favorite Things' je koristio efekte poziva i odgovora, u kojima se djelomično
vratio u melodiju, a linearni improvizacijski prijelazi su služili kao antipod.
U baladi 'Naima' svirao je oktave kao produžetak melodije. Ali njegova svirka
je postala stvarno uzbudljiva u trećoj skladbi, 'So What ?'. Coltrane i Dolphy
su većinu vremena imali probleme s intonacijom, ali oboje su uspjeli biti na
pola puta i odsvirali neke uzbudljive solo dionice, iako nijedan od njih nije
svirao tako pokretno i dosljedno kao Wes. [...] Ako Coltrane uspije održati ovu skupinu zajedno,
mogla bi postati jedna od najzanimljivijih ansambala u jazzu." (Don DeMichael,
„The Monterey Festival“, DownBeat, 9.
studeni 1961., str. 12-13). Na nastupu koji je trajao puni sat
izveli su, dakle, samo tri skladbe: My
Favorite Things, Naima i Under What (odnosno So What?) što je zapravo bio budući Impressions. Treba reći da se i Oliver Dunskus, Wesov biograf, osvrće na ovaj nastup
(session) na festivalu (Dunskus, Oliver. Wes
Montgomery. His Life and his Music, Books on
Demand, 2020). Web stranica Jazzdisco.org
u podnaslovu „Web Montgomery Discography“ pod godinom 1961. navodi John
Coltrane sekstet: John Coltrane, sopran, tenor saksofon; Eric Dolphy, alto
saksofon, bas klarinet; McCoy Tyner, klavir; Wes Montgomery, gitara; Reggie
Workman, bas; Elvin Jones, bubnjevi. „Monterey Jazz Festival“, Monterey, CA,
22. rujan 1961. - My Favorite Things, Naima,
So What / Impressions (https://www.jazzdisco.org/wes-montgomery/discography/,
pristupljeno 4. 01. 2021.). Identični podatci navode se i za Johna Coltranea (https://www.jazzdisco.org/john-coltrane/discography/, pristupljeno 4. 01. 2021.).
U
ovome trenutku poznato nam je da je Don DeMichael, pišući kritiku festivala,
nekoliko odlomaka posvetio izvedbi Coltraneova seksteta. Prema DeMichaelovoj
kritici, Wesova gitaristička sola bila su konzervativnija, dok su Coltrane i
Dolphy ocijenjeni kao solisti koji imaju probleme s intonacijom, a Coltrane posebice
kao solist koji zvuči poput glasanja životinja: „Montgomery se isticao među
solistima, a njegove refrene obilježavao je njegov divan ritmički štih. Njegova
sola bila su zapažena po raznolikosti pristupa. [...] Čak i kad Coltrane ne
svira najbolje, on ima sposobnost stvoriti auru divljeg uzbuđenja ubrzanim
tempima. Na baladama njegovo sviranje može biti umirujuće, ali ispod se krije
uzbuđenje. Sudeći po njegovoj noćašnjoj svirci, Coltrane je možda ušao u drugu
fazu svog razvoja; katkad se prepuštao onome što je zvučalo poput zvukova
životinja, pogotovo na njegovom drugom solu u 'My Favorite Things'. [...]Dolphy je svirao flautu ('My Favorite
Things'), bas klarinet ('Naima') i alt ('So What?'). Iako je njegov rad s
flautom uglavnom bio dobar, dio njegova sola zvučao je kao da pokušava
imitirati ptice. Njegova upotreba četvrtinki na 'My Favorite Things' nije
vodila nikamo. I ovo se činilo njegovim najvećom preprekom; niti jedan od
njegovih sola nije imao jasan smjer. [...]Mogućnosti
ansambla, svojstveno grupi, jasno su se pokazale u 'Naimi'. Coltrane i Dolphy
kombinirali su sopran i bas klarinet u prvoj melodijskoj temi, postižući bogat,
čokoladan zvuk. U završnoj su temi koristili tenor i bas klarinet, zvuk je
postajao tamniji i teži.“ (Don DeMichael, „The Monterey Festival“, DownBeat, 9. studeni 1961., str. 12-13).
To prije spomenuti David Wild u prvom broju
časopisa Disc'ribe (1980.) karakterizira
kao uvod u tzv. anti-jazz kontroverzu
koja je jeseni 1961. bjesnila oko Coltranea i Dolphyja. Najviše polemika u tome
razdoblju izazvala je Coltraneova suradnja s velikim Ericom Dolphyjem, pa je
tako, primjerice, jedan kritičar napisao da je njihova suradnja i glazba koju
izvode „glazbena glupost koja se prodaje kao jazz“, dok je drugi zaključio da
je to „užasavajuća demonstracija onoga što se čini rastućim anti-jazz trendom“.
U tim napadima ističe se John Tynan sa svojom kolumnom „Anti-Jazz“, pa kaže: „Samo
naprijed, zovite me reakcionarom. Bunim se protiv glazbenih gluposti koje
trenutno u ime jazza promiču John Coltrane i njegov poslušnik Eric Dolphy ...
Čini se da su skloni slijediti anarhistički smjer u svojoj glazbi koji se može
nazvati anti-jazzom“ (DownBeat, 23.
studenog, 1961.). Nakon podijeljenih reakcija čitatelja, Coltrane i Dolphy su
odgovorili na ove napade Johna Tynana i Leonarda Feathera u razgovoru s Donom
DeMichaelom („John Coltrane and Eric Dolphy. Answer the Jazz Critics“, DownBeat, 12. travanj, 1962).
Bez
obzira na fraze poput "zvukovi životinja" i "problemi s
intonacijom", slobodniji pristup poznat kroz snimke iz Village Vanguarda
(od 1. do 5. studenoga 1961.) te kasnija europska turneja (od polovice
studenoga do prosinca 1961.) i nastupa u njujorškom klubu Birdland (veljača
1962.) već je bio prilično dokazan. Odsvirana tri naslova (i njihova dužina)
također nagovještavaju poznati repertoar tih kasnijih snimki.
Na
nastup seksteta na Monterey Jazz festivalu osvrnuo se i Ralph J. Gleason, zaključujući: „Unatoč sjaju vlastitog soprano sola
saksofonista Johna Coltranea na 'My Favorite Things' i lirizmu improvizacije gitarista
Wesa Montgomeryja u istoj melodiji, junacima večeri bili su ljudi koji su se
prvi put proslavili 30-ih - Lawrence Brown, Johnny Hodges, Stuff Smith, Harry
Carney, Dizzy Gilespie, Ben Webster i Ray Nance"("Monterey Jazz: A Self-Portrait by Ellington",
Ralph J. Gleason, San Francisco Sunday
Chronicle, 24. rujna 1961., str. 29). Isti nastup je prikazao i Zan Stewart
riječima: Sextet Johna Coltranea, u kojem su nastupali Eric
Dolphy i Wes Montgomery, odsvirao je sljedeći set [nakon Big Banda Terryja Gibbsa].
Grupa je izvela tri broja, od kojih je jedan sveprisutni “My Favorite Things”.
Na ovom je broju Coltrane odsvirao dvije solo dionice, a druga je trajala
desetak minuta. Coltraneov stil ne nosi se dobro s dugim refrenima, posebno na
sopranu. Sklon je vrištanju i trubljenju te izvodi duga promišljanja kroz ljestvice.
Daleko najbolji solist bio je Wes Montgomery, čije se sviranje gitare ne može
uspoređivati. Svira bez trzalice i izgleda da to njegovo sviranje čini boljim.
Montgomery je jedan od rijetkih gitarista koji može svirati u oktavama, a
učinio je to i večeras. Drugi Coltraneov broj koji nije sadržavao njegov dugi
solo bio je "Naima", skladba koja prikazuje kvalitetu liričnog
skladanja za koje je Coltrane sposoban("Jazz Scores Musical and Financial Success at Monterey", Jazz Report, prosinac 1961., str. 3). Jazz Report je inače bio časopis
posvećen tradicionalnom jazzu i swingu.
Novinar
John Bryan, također, u nedjeljnom izdanju San
Francisco Examinera najavljuje kako će se Coltraneov kvartet razviti u
jedan od najsvestranijih seksteta koji se do toga vremena na Jazz Workshopu u
San Francisku čuo, uz dodatak altoista Erica Dolphyja i gitarista Wesa
Montgomeryja (John Bryan, “Coltrane’s
Favorite Things Undergoing Some Changes”, San
Francisco Examiner,
24. rujna, 1961, str. 20). Bryan tada citira Coltranea: "Melodijajeiblagosloviprokletstvo" [...] „Pogriješio sam pokušavajući pronaći slične melodije, poput
Greensleeves”. “Pokušat ću eksperimentirati s novim ljestvicama, na primjer s
indijskom. Imaju divan način opisivanja emocija i osjećaja koje nismo dotakli u
zapadnjačkoj glazbi." [...] "Prije sam birao melodije jer mi se
sviđao način na koji su išle promjene", objasnio je. "Sada proučavam
značenja, pokušavajući otkriti za što se glazba može koristiti” (ibid.). Kaže Coltrane u
istom razgovoru, odnosno monologu: „Moja najveća potreba sada je novi
materijal. Ne bavim se puno skladanjem otkad sam prije godinu dana osnovao
kvartet.“
Da
se Wes Montgomery nije trajno pridružio bendu doznajemo iz sljedećeg podatka: kada
se Coltrane iz Jazz Workshopa preselio u klub „Renaissance“ u Los Angelesu (3.
- 8. listopada 1961.) Wes je možda neko vrijeme bio s bendom, ali u prilično
negativnoj kolumni „Anti-Jazz“ (o čemu smo već prije djelomice govorili), napisanoj
nakon posjeta tome klubu, John Tynan kao izvođače navodi samo Coltranea,
Dolphyja, Tynera, Workmana i Jonesa. Kaže Tynan: „Nedavno sam u holivudskom
klubu Renaissance slušao zastrašujuću demonstraciju onoga što se čini sve većim
anti-jazz trendom na primjeru ovih najistaknutijih zagovornika [Coltrane i
Dolphy] onoga što se naziva avangardnom glazbom“ [...] "Čuo sam dobru
ritam sekciju ... koja je nestala iza nihilističkih vježbi dvaju puhača [...]
Coltrane i Dolphy izgleda kao da namjeravaju namjerno uništiti [swing]. Čini se
da su skloni slijediti anarhistički smjer u svojoj glazbi koji se može nazvati
anti-jazz." (DownBeat, 23.
studenog, 1961.).
1962. godina
Sačuvan je, konačno, i zapis o
još jednom zajedničkom nastupu Wesa i Tranea ali sada tijekom 1962. godine: “GrupaJohnaColtranea [je]
uJazzWorkshopu [...] gitaristaWesMontgomeryupravomusepridružio” (SanFranciscoChronicle,
8. svibnja 1962., str.
37). „U vrijeme tiska, očekivalo se da se [Eric] Dolphy
pridruži Coltraneu na radionici“ („Coltrane Predicts Something New Is About to
Hit in Jazz“, Ralph J. Gleason, San
Francisco Sunday Chronicle, 13. svibnja 1962, „This World“, str. 42).
Međutim, zbog ugovorenih nastupa Dolphy vjerovatno nije bio prisutan sve do
nedjelje, 20. svibnja 1962.
Tu se vidi da je
Wes barem još jednom svirao zajedno s Coltaneom i to u svibnju 1962. godine.
Eric Dolphy
je, naime, napustio Coltranea pred kraj ožujka 1962. a spomen njegovog odlaska
u DownBeatu bio je povezan s
tajnovitim komentarom "Pratitelji trendova se pitaju hoće li Coltrane
dodati gitaru" (DownBeat, 7.
lipnja 1962., str. 10). Sljedeće izdanje napominje da je "Wes Montgomery
svirao s kvartetom Johna Coltranea tijekom boravka na Jazz Workshopu [u San
Francisku], ali je odbio ponudu za stalno članstvo" (DownBeat, 21. lipnja 1962., str. 45).
Opet
se mora pretpostaviti da su Montgomery Brothers još uvijek imali pravo prvog
poziva za nastupe s Wesom, premda ponovno ujedinjenje (Wesa i Tranea) također
sugerira da su obojica uživala zajedno nastupati. Konačno, u nedjelju 20.
svibnja 1962., posljednjeg dana svirke na Jazz Workshopu, kvartet su dodatno
povećali Dolphy i violinist Michael White (koga se može čuti i na albumu Johna
Coltranea „Infinity“, koji je 1972. godine priredila i objavila Alice Coltrane).
OčitojedajeColtraneutometrenutkuneuspješnopokušavaozaposlitiWesaMontgomeryja. Coltraneovprijateljizvijestiojejednomprilikomdajeovajnamjeravao "razgovaratisJackomWhittemoreom[agentom koji je gotovo 50 godina zastupao jazz
glazbenike i pjevače, op. S.B.] odobivanjuvišenovcakakobimogaounajmitiWesaMontgomeryja" (Thomas, J. C. Chasin’ theTrane: TheMusicandMystiqueofJohnColtrane. Garden City, N.Y.:
Doubleday & Co., 1975,
str. 152-153), aliDownBeat (21. lipnja 1962., str. 45) javljadajeMontgomeryodbioponududasestalnopridružiColtraneu. Rašireno
je mišljenje da Wes nije prihvatio stalne nastupe s njim jer je smatrao da nije
dovoljno dobar. Coltrane je jednom prilikom izjavio da je ponudio Wesu
dugoročnu suradnju, ali ovaj nije pristao jer je htio stvarati vlastitu glazbu,
vjerovatno s Montgomery Brothers.
Jedanneimenovani
izvor, nadalje, tvrdiojedaimasnimkuJohna ColtraneaiWesaMontgomeryjasJazzWorkshopa
uSanFrancisku, bilosa svirkeizrujna
1961. iliizsvibnja 1962. godine,
alipričalosedajekvalitetabila tolikološadasenijemoglorazaznatitkojezapravobionasnimci. Bilo da se radilo o snimkama s Jazz Workshopa ili
s koncerta na Monterey jazz festivalu, realno je mišljenje spomenutog urednika Disc'ribe Davida Wilda koji ne vjeruje
da takva snimka postoji jer, kako on kaže, „jednostavno ne mogu zamisliti da je
netko odbio ponudu za kupnju bilo koje vrpce u bilo kojoj lošijoj kvaliteti
zvuka ...“. S druge strane, sasvim je realna i
druga mogućnost, naime da negdje ipak postoji snimka njihova zajedničkog
nastupa, jer Yasuhiro Fujioka (zagriženi i
najveći kolekcionar i u isto vrijeme istraživač života Johna Coltranea).na
jednom mjestu komentira da je James L. „Jimmy“ Lyons (osnivač Monterey jazz
festivala i njegov menadžer od 1958. do umirovljenja 1982. godine)često snimao svoje koncerte. Fujioka u tome
kontekstu navodi session 22. rujna 1961. ali ne dokumentira
postojanje trake (snimke). Da spomenemo i ovo - po internetu se javljaju
svakakve ideje: ponekad se pretpostavlja da su snimci nestali, a ponekad čak da
su u sefu, ni manje, ni više, nego Carlosa Santane (primjerice, prilog na
njemačkoj web stranici „Wes Montgomery“, Titmouse: 50 years ago: Wes & Trane, napisan 12. kolovoza 2011. (https://wesmontgomery.de/2011/08/12/vor-50-jahren-wes-trane/,
pristupljeno 14. 01. 2021.).
Kao konačnu potvrdu o suradnji ovih velikana u DownBeatu 1995. godine objavljen je
članak posvećen Wesu Montgomeryju u kojemu McCoy Tyner spominje Wesovo sviranje
s njima. I na kraju, u knjizi Jimmy Lyonsa i Ire Kamin spominje se sljedeće: „Ostatak
programa iz 1960. [...] Subota popodne, 24. rujna, u 13:30 [...] Kvartet Johna Coltranea s Ericom Dolphyjem,
Elvinom Jonesom i Wesom Montgomeryjem [...]„ (Lyons, Jimmy & Kamin, Ira. Dizzy, Duke, The Count And Me. The Story of
the Monterey Jazz Festival.A
California Living Book, 1978, str.
71). Očito je tu došlo do nesporazuma jer, primjerice, Jazzdisco.org za 1960.
navodi bitno drukčiju postavu kvarteta Johna Coltranea koji je nastupio 24.
rujna 1960. na Monterey jazz festivalu: John Coltrane na tenoru, McCoy Tyner na
klaviru, Steve Davis na kontrabasu, Billy Higins na bubnjevima. Izveli su tada
skladbe Naima, My Favorite Things i Equinox(https://www.jazzdisco.org/john-coltrane/discography/, pristupljeno 4.01.2021.). Međutim
za 1961. godinu Lyons i Kamin spominju samo Coltraneov kvartet s Tynerom,
Jonesom i Workmanom (ibid., str. 74), koji su nastupili nakon Terry Gibbs Big
Banda (što je podudarni podatak s onim Zana Stewarta iz Jazz Reporta). Očito autori nisu
smatrali potrebnim isticati Wesovo i Dolphyjevo ime ili su pobrkali datume,
odnosno godine. Ili su Wes i Trane nastupali i 1960. godine na Montereyu (24. rujna 1960. je zaista bila subota dok je 22. rujna 1961. je zaista bio petak
a 20. svibnja 1962. nedjelja) ili se
ovdje kao i na još nekim mjestima koja govore o njihovom zajedničkom nastupu
pojavljuju otkloni ili greške u datiranju – primjerice, na fotografiji Jima
Marshalla navodi se datum 24. rujna 1961.
(umjesto 22. rujna), a isto tako tu i
tamo navode se drukčiji ili pogrešni datumi … Dakle, u datiranju očito postoje
odstupanja ili nepodudaranja, ali što se tiče povijesnoga konteksta, postojanje
ovoga seksteta uopće nije upitno i to u vrlo određenom vremenskom razdoblju
(između 1960. i 1962. godine).
Eto, tako vam je ispričana priča koju vam, po mojim saznanjima nije niko mogao ispričati. Prikaz albuma vam je ovdje. Na servisima tipa Deezer i sličnima morate ukucati "Wes Meets Crane".
I ja volim Jamala. Deda ima već 90 godina al svejedno svira na našu sreću. Ne bih rekao da je antipesimističan već da je optimističan . Iako imam Deezer hifi kupio sam nedavno Jamalov album Complete live at the Pershing Lounge 1958 koji mu nije prvi ali se smatra početkom njegovog uspjeha.
Glazba zarazna, pari jednostavna, kao za hotelske terase i restorane al najbolje hotele i restorane.
Evo njegove verzije Poinciane od Simon-Berniera . Evergreen.
Vi ne možete objavljivati nove teme Vi ne možete odgovarati na teme Vi ne možete brisati Vaše poruke Vi ne možete editirati svoje poruke Vi ne možete dodati anketu Vi ne možete glasati u anketi