tatamata, hvala na uključivanju u ovu temu. Nadao sam se da ćeš napisati koju riječ ovdje jer znam da znaš puno o ovoj temi.
Ono što mi se ne sviđa je ovo prepucavanje koje je izbilo i mislim da nema osnove za to. Drago mi je da Sten iznosi svoja viđenja i dijeli ih - meni to puno znači, kao i doprinos svakoga tko ima što svoje za reći. "Kompetentnost za raspravu" je nešto što bih osobno oprezno uzimao kad su ovakve teme u pitanju - naravno, ukoliko je zadovoljen uvjet samosvijesti sudionika do kuda njihovo znanje ili "znanje" ide, te ukoliko to jasno iskazuju i ne prikazuju se lažno. Dijeljenje osobnog iskustva u ovakvim stvarima smatram vrijednim.
Ovaj dio o google doktorima i kompetencijama za diskusiju osobito mladih ljudi, kako kažeš - to mi nije jasno na što se odnosi. Jasno mi je na koji generalni fenomen misliš i slažem se s tobom, međutim ne vidim povezanost sa ostatkom teme.
EDIT:
Još sam htio reći da ne smatram problematičnim što neki ljudi koji su u klasici kao riba u vodi čitaju forum, pa im se nečije neznanje čini smiješnim. Smiješno i ružno je samo ako se netko tko ne zna prikazuje kao znalac. Ovdje nitko ne nastupa iz te pozicije. A svakome od nas je štošta smiješno što ljudi pišu kad dođu na "naš teritorij", ali ako bismo dosljedno provodili taj princip, vrlo brzo nitko ne bi ništa pisao. Ili bismo uskoro imali veći broj manjih znanstvenih ili stručnih foruma koji ne bi imali zajedničkog jezika.
Moja razmišljanja o kompetenciji za diskusiju i rasprave na forumima (osobito mladih ljudi) su i dovele do mog posta, ti si kolaterarna žrtva, nemoj uzeti srcu, dakako da cijenim ljubav prema klasici koju nastojiš prenijeti.
Ono što mene smeta je da su Google doktori spremni po forumima iznositi svoja viđenja Zaratustre a da pritom nisu pročitali nijedno djelo Friedricha Nietszchea, napabirčili su neke rečenice tu neke tamo, i složili si mozaik sliku koja je često iskrivljena i bez osnova. Nedostatak u kompetenciji hrabro brane svojom odjedamput shvačenom i stečenom slobodom da imaju pravo na svoje mišljenje bez obzira kakvo ono bilo i nemožeš tu apsolutno ništa.
Tu su korijeni relativiziranja svega oko nas i zastrašujuće izgleda pogled na sjene stvari koje dolaze.
Barem meni. No ispravno i kažeš da je to u biti isključivo moj problem.
I slušajte klasiku, unutar nje su tisuće glazbi koje se potpuno razlikuju jedna od druge i nema na svijetu čovjeka za kojeg se tu nemože naći nešto po njegovom ukusu. Treba samo zagrepsti.
Tatamata, ti slušaj i guštaj što god hoćeš od klasike, a ja ću pisati onako kako ja doživljavam ponešto od te glazbe. Imam nešto i godina, ne kao ti, ali dovoljno da se solidno snalazim u tome i da mogu dati neku preporuku.
Ne smatram se nikakvim stručnjakom na tom polju, niti sam ovdje dosad vidio nekoga kome bih mogao prišiti taj pojam, no, naravno, ti se prvi ne moraš složiti s njome (preporukom) te možeš predložiti nešto drugo, drage volje ću to uzeti u obzir. Najiskrenije. To sam već i činio u prar navrata (dosta davno sad već) mada, nije bilo rezultata.
Mislim, prva moja rečenica je suvišna, ali kad si već daješ za pravo docirati ne svisoka, nego sa stanovišta jako blizu aroganciji, onda zaslužuješ i određeni odgovor, a da ipak ostanemo u okvirima normalnog razgovora.
Glede Parta, ako sam i rekao nešto u tom stilu, očito si predoslovno shvatio. Iimao sam par njegovih CD-a u vlastitoj kolekcijii i imam svoje mišljenje o njemu, koje nema puno veze s ovime što si mi ti stavio u usta, no to nije moj problem.
Sten, piši o svemu što želiš, no nemoj o klasici. Sramotiš sam
sebe, i bit će ti žao čitati vlastite postove nakon desetak ili više
godina ako se nastaviš baviti klasikom. Ovako podsjećaš na dijete koje sjedi na podu i recenzira igračke
koje su mu u dohvatu a za neke još nije siguran čemu služe pa mu se ne
sviđaju.
A glazba, ona koju zovemo klasičnom je zapravo ogromno more koje ne možeš pogledom obuhvatiti.
Možeš neko vrijeme plivati, no misliti da poznaješ to more možeš samo dok ne shvatiš koliko je u stvari veliko. Nađite si ono što vas privlači, iza toga će vas privući nešto drugo. Reći da poznaješ jednog kompozitora - za to trebaju godine izučavanja samo njega. A za poznavanje samo J.S.Bacha treba poznavati toliko glazbe koja može stati na otprilike 1200cd-a. Inače ti se može dogoditi da u nadahnutom postu zaključiš da Arvo Part piše glazbu za liftove (Stenova akrobacija od koje mi se pupak razvezao).
Rubinštajn je u jednom intervjuu
lijepo opisao svoje putovanje klasikom. Rekao je da je kao pubertetlija
bio fan Mozarta pa potom Chopena, Schuberta, Schummana, Liszta, i
ostalih romantičara koji su ga terali na plakanje zbog neshvaćene duše.
No to je ubrzo zamijenio Brahmsom, Dvorakom, Debusyom. Onda je otkrio
Handla, Bacha i Haydna pa je krenuo na one koji su kako je izjavio
"teži" - Mahlera, Prokofieva, Bartoka. Iza toga se posvetio Beethovenu.
Na kraju je slušao Stravinskog, Shostakovitza i Hindemitha a zatim Schoenberga, Lutoslavskog, Pendereckog.
Zatim je kako kaže ostario i shvatio da mu je najmiliji Mozart. Jer Mozart je živa radost.
Da
glazba ne mora nositi obilježja doba u kojem je nastala dokaz je
Beethovenova Grosse Fuge, za koju je Stravinski napisao da kao komad ne
paše bilo kojem dobu u glazbi stoga što je to čista glazba koja nadilazi
epohu i neslušljiva za one koji tu epohu traže unutar glazbe. A takve istinske glazbe ima u svim epohama, od Monteverdija do danas.
To je osnova regtime-a. Koji je nastao 100 godina kasnije.
I pažljivo s ishitrenim tvrdnjama, znam da ovaj forum čitaju i ljudi koji su u klasici ko riba u vodi, pa nebih volio da ga doživljavaju kao humoristični časopis.
Koliko ja vidim, sve je "normalno" Samo nastavi, mislm da ne trebaš nikakve dodatne smjernice ili savjete. I uopće se ne bi trebao zabrinjavati ako ti se ne svidi nešto (ili ništa) od prije 300 godina. Previše je to vremena prošlo, taj "jezik" koji ti tražiš bi morao biti sam ti. Ali drukčiji ti. To ne možeš biti sve i da hoćeš.
Možeš se vježbati i lagano siliti, ali ako ti izvrsno leži Šostakovič i još modernije stvari, tako izvrsno ti nikad neće ležati nešto od prije 300-400 godina. Ili baš ako se budeš jako puno potrudio, možda i nađeš tu i tamo neko djelo, ali to će biti zapravo iznimka.
To vidjeh kod sebe i kod svih frendova koji su probali praktično sve (barem po epohama) od klasike.
Ne sviđa ti se Schumann? Ili Pachelbel? Ili netko treći? Pa što, ne sviđaju se (pojednostavljneo rečeno) ni meni.
Ti si ušao na "zadnja vrata", kroz recentnu klasiku i koliko ja vidim unutra si (sa Šostakovičem si definitivno položio ispit )
Hoće li ti biti interesantno ići dalje u prošlost ili ne, vidjet ćeš. Moja prognoza je da ne, barem ne dalje od spomenutog romantizma, jer svako vrijeme nosi svoj duh i to se osjeća i u klasici. Iznimna su djela a pogotovo izvedbe koja mogu staru glazbu transformirati da se u njima osjeti i duh sadašnjice.
Dobro pitanje koji problem imam. Rekao bih da upravo u ovome što si i napisao...teže ulazim u tu "klasičnu klasiku". 20. stoljeće mi je bitno bolje od onoga prije. Ovo što sam poboldao je ono što mi, čini mi se, stvara najveći problem kod ulaska u stariju klasiku. Jako puno toga mi je previše slatko i jako puno toga mi je previše patetično. A niti sa religijskim karakterom materijala se ne slažem najbolje, a toga isto ima dosta. Poštujem, ali ne progovara mi.
Što se romantizma tiče, zanimljivo mi je da njemačke pjesnike s kraja 18. i početka 19. st. jako volim. Ali u muzici čak i taj period bitno teže ide od recimo 20. stoljeća.
Vi ne možete objavljivati nove teme Vi ne možete odgovarati na teme Vi ne možete brisati Vaše poruke Vi ne možete editirati svoje poruke Vi ne možete dodati anketu Vi ne možete glasati u anketi
Opcije teme
Opcije posta
Pohvala (0)
Samo nastavi, mislm da ne trebaš nikakve dodatne smjernice ili savjete. I uopće se ne bi trebao zabrinjavati ako ti se ne svidi nešto (ili ništa) od prije 300 godina. Previše je to vremena prošlo, taj "jezik" koji ti tražiš bi morao biti sam ti. Ali drukčiji ti. To ne možeš biti sve i da hoćeš.
Sten napisao:
) 